Oduvijek vjerujem u čuda. Pritom mislim na sve moguće vrste čuda; mala, velika, znanstvena, filmska, medicinska, kulinarska, ljubavna, pa čak i sociološka poput onog da netko ekšli sluša Luku Nižetića. Čuda su divna. Drže me opijenom životom i volim što mi potvrđuju koliko ljudskom umu nije baš sve objašnjivo – niti mora biti. U neobjašnjivom je čar. Jer je lijepo. Bez da znamo zašto nam je lijepo. Čudo je ultimativna pobjeda srca nad razumom.
Nekoliko puta sam svjedočila tuđim bolestima i nesrećama svakojakog tipa, nekoliko puta se dotične osobe pokapalo i oplakivalo dok su još bili itekako živi. Ne znam što je to u ljudima da prizivaju tuđu smrt. I ne znam kako se isti osjećaju kada se dogodi čudo, pa osoba kojoj su već birali nadgrobni spomenik preživi, against all odds.
Ne znam što se radi kada život osobe koja vam je draga visi o niti. Ne znam ni kako točno pomoći osobama kojima je ta draga osoba još bliža, još važnija nego vama. Znam da je ta osoba velikim dijelom zaslužna za opstanak ovog bloga. I znam da bi se rijetko tko veselio kao ona još jednom Espadrilinom postu. Zato vjerujem u čudo i nadam se da će ga ona svakako jednom pročitati.
L, ovo je za tebe.



«Znaš, moram s tobom ozbiljno razgovarati.» - reče on sanjarski se zagledavši u morsku pučinu.
«Za nekoga tako neozbiljnog tebi se vrlo često ozbiljno razgovara.»
«U tome i jest problem. Ti si me upoznala kao nekog drugog.»
«Misliš, kao neodgojenog i grezog lokalnog kurviša sa previše gela u kosi?»
«Mislio sam, kao nekoga neozbiljnog. U svakom slučaju, dobila si krivi dojam.»
«Zapravo si djevojka? Psić? Žirafa?»
«Zapravo sam muškarac koji je sasvim drugačiji od onoga što si vidila.»
«Znači, djevojka?»
«Razmišljao sam o tebi danas. Dok sam čekao da se javiš.»
«Polaskana sam.»
«Htio sam cijeli ovaj tvoj zadnji dan iskoristiti kako bih ti pokazao da nisam takav kakvim me ti vidiš.»
«Kako? Pantomimom? Interpretativnim plesom?»
«Odveo bih te u svoju vikendicu....»
«Ma nemoj.»
«Nisam tako mislio», usprotivi se sunce moje preplanulo,»skuhao bih ti ručak i odveo bih te na kupanje.»
«Tvoje lijepe riječi i besprijekorno bijela košulja mi laskaju, ali ja tako nisam zamislila svoj zadnji dan. Nisi baš u poziciji da me vodiš u vikendicu.» - odvratit ću hladno, ali frendli.
«Ti meni ništa ne vjeruješ. A ja sam razmišljao i shvatio što moram učiniti da te smekšam.»
«Ponovo se roditi?»
«Ne, ja kao muškarac tebi moram pokazati da mislim ozbiljno i da se nemaš čega bojati. Moram ti pokazati da si mi najbitnija a da pritom istovremeno sačuvam svoju muškost.»
«Pripazi na to svakako. Ne bismo htjeli da ispadneš pičkica.»
«Znaš na što mislim.»
«Zaista ne znam, ali veselim se objašnjenju.»
« Muškarac uvijek mora ostati muškarac.»
«Misliš, kao oni muškarci?» - prstićem pokazujem na lokalni ispodprosječni koktel bar u kojem živi prava kolekcija otočkih neuspješnih kriminalaca, još neuspješnijih poduzetnika i (brijem) najneuspješnijih ljubavnika.
«Osjećam da ne voliš moje prijatelje.»
«Tvoje šesto čulo je impresivno.»
«Zašto?»
«Problem je u meni. Puna sam neobjašnjivog gnjeva i gorčine.»
«Ti si mi već sada bitnija od njih.»
«Bravo ja.»
«Jesi. I ne želim da nestaneš iz mog života. Doći ću u Zagreb prije no što odem na brod.»
Opa bato!, pomislih u sebi kako bi to Skalich sad sigurno rekao.
«Neće ti se posrećiti ni u Zagrebu, dušo.» - rekoh mu vrlo frendli, prošavši pritom prstima kroz njegovu gelom ukroćenu kosu.
«I dalje mi ne vjeruješ. Dokazat ću ti suprotno.»
«Radi što hoćeš. Idem ja sad kući.» - odgovorih mu nezainteresirano, pokušavajući obrisati gel sa ruke.
«Sutra te pratim na trajekt. Kao momak curu. Ženit ću te jednog dana, znaš?»
«Jedva čekam» - rekoh više za sebe, da ne shvati koliko o tome snatrim.

Nastavak priče je u najmanju ruku čudan, ali zato nikako manje lijep. Sunce moje naparfimirano mi se prestalo javljati. Neki kažu da je osiromašio. Neki kažu da u alkoholu nalazi utjehu jer se ja ne javljam njemu. Neki i dalje tvrde da se tušira, te da će me nazvati čim završi. Moj mali otočki Einstein shvaća koliko je ženu poput mene teško impresionirati. Zato ni ne pomišlja o ponovnom susretu ako nije potpuno čist i savršeno bogat. A čašica više? To je za muškost.

Pozdrav od

E.