Bilo je to prije koju godinu, zima. Moja najdraža bodulica slavila je rođendan. Živila je tad u kući na kraju grada, tamo di se narodnjaci već slušaju bez srama i sasvim legitimno.
Na rođendan je došlo dosta ljudi, poznavala sam tek nekolicinu. Kako čovjek voli igrati na sigurno a i biti dijelom čopora, tako sam brzo našla poznata lica i uplovila sa njima u ugodan small talk. Nakon nekoliko minuta ugledala sam jedno poznato i skoro već zaboravljeno lice. Bio je to Z, dečko kojeg sam površno poznavala zahvaljujući zajedničkim prijateljima. Baj d vej, Z je peder. Gay. Homoseksualac. Kako vam drago. Ne onaj gej koji se ljigavo deklarira biseksualcem, već gej od glave do pete. Njegov govor, izgled, glas, sve u vezi njega bili su as gay as it gets. Sa njegovim pederlukom nisam, kao uostalom ni većina žena, imala nikakav problem. Nismo nikada ostvarili neki dublji kontakt iz drugih razloga. Bilo kako bilo, ti razlozi su do te večeri već bili prošlost. A imati gay prijatelja postalo je vrlo, vrlo kul.
Z i ja smo se našli oči u oči negdje kod švedskog stola, a znamo da se najljepša prijateljstva sklapaju uz hranu. Usta punih sendviča i francuske, pričali smo jedno drugome kako živimo i što radimo, koga volimo i koje sličice skupljamo. Bili smo puni riječi utjehe za životne promašaje onog drugog, kako to samo mogu biti ljudi dok ih još ne obuzme vječna ljutnja.
Kada smo potamanili sve što je bilo jestivo bacili smo se na alkohol, a znamo da se najiskrenija prijateljstva sklapaju uz alkohol. Pričao mi je o svojim bojfrendima. I ja njemu o svojim. Urlali smo skupa na neke nama secijalno drage pjesme. Učio me kako da plešem na 'Starlight' i objašnjavao mi iz koliko ga je životnih govana ta pjesma izvukla. "Bitno je samo da to 'starlight' urlaš što te grlo nosi i odmah ćeš se osjećati bolje. Naravno da i taj stock što držiš u ruci pomaže", govorio mi je mentorski. Bio je u pravu. Imala sam kez od uha do uha, što od pogleda na njegov ples, što od svog urlanja na refren pjesme, što od alkohola kao takvog. Plesali smo neumorno.
"Znaš, išla si mi na živce."
"Znam."
"Znam da znaš. Mislio sam da si hladnokrvna bitch a sad se tu sa tobom zajebavam kao da se znamo cijeli život. Jebiga, kriv je XY.On je kreten pa ni o tebi nisam imao puno bolje mišljenje."
"Istina, XY jest kreten."

Nazdravili smo svom novom prijateljstvu. On je bio oduševljen činjenicom da mu je sa mnom lijepo i da ima prijevoz do grada,a ja sam bila oduševljena činjenicom da konačno imam gay frenda (što je stvarno kul) i da me taj čovjek čini nevjerojatno veselom.
Pravio mi je društvo na balkonu gdje smo se, sa jedina dva negej baletana u Hrvata, skrivali od opće thompsonizacije plesnog podija. Pazio je da mi čaša ne bude prazna. Smijao se sa mnom u wc-u mojoj puknutoj jedinici (nije preživila slučajni udar čaše). Uspjevalo mu je naći hranu koju mogu konzumirati usprkos svojoj novonastaloj krezubosti. Bacio je CD Mate Bulića iza kuhinjskih ormarića, jer je znao da ga ne podnosim.
Dok sam ga vozila prema zagrebačkom gay okupljalištu, pričao mi je o svom ljubavnom životu. U usporedbi sa njim, moji problemi bili su mizerni. Izljubili smo se na rastanku i otišli svatko svojim putem, bez velikih obećanja za budućnost. Bilo je dovoljno to što smo znali da smo si odsad super.

Ovih dana je godišnjica Z-ove smrti. Ubio ga ekstazi, već od nekoliko njih. Jučer sam u kafiću čula pjesmu 'Starlight' i vratio mi se onaj isti kez sa rođendana. Z, nadam se da negdje gore naganjaš zgodne frajere po vječnim lovištima.Voli te tvoja hladnokrvna bitch.

Pozdrav od nasmijane

Espadrile