Većina ljudi koje znam ne voli Novu Godinu. Kažu da ne vole nametnutu im obavezu da se baš tu večer zabavljaju. Istina, nije lijepo kada vam nameću bilo što. Osim prvog siječnja.

Dakle, prvog siječnja (ili za moje čitatelje u inozemstvu: prvog januara) nametnuta nam je obaveza (ili običaj, kako hoćete) prežderavanja, spavanja, drijemanja i krajnje neproduktivnosti kao takve. Sa tom obavezom se apsolutno dobro nosim. Spavati do kasno, probuditi se samo da bih se još par sati izležavala u krevetu dok mi životinja spava na MOM jastuku kao da je to sasvim normalno - postoji li išta bolje? Stigne par poruka - odgovorim. Pogledam kroz prozor - sivilo, snijeg, sigurno je hladno. Nema veze. Ne moram vani. Igram se rezident di đeja i puštam naizmjence Olivera i The Cult. Živim na relaciji kauč - mamina kuhinja. Dok praznim treći tanjur crnog rižota pažljivo pratim briljantnu triler-dramu "Osveta" sa Arnoldom u glavnoj (i karakternoj) ulozi. Spektakularno! Odspavam malo. Stižu poruke. Ne tipka mi se više, sutra ću. bacam se na palačinke sa čokoladom. Svaki rezident koji imalo drži do sebe pušta Franz Ferdinanda - zašto da ja budem iznimka? Počinje bollywoodski klasik u trajanju od skromnih i nenametljivih 3 sata i nešto sitno. Odlično, senzacionalno!
Bacam se u kadu, zatim u krevet, životinja mi žvače kosu. Slušam klape i tonem u san.

Sretnu 2006. vam želi

lijena

E.