vježbanje (energetskih) borilačkih umijeća posjeduje viši značaj od puke infantilne rekreacije.
-izgradnja energetskog tijela te ples sa tim energetskim tijelom (tijelom namjere)
-poravnavanje energetskog tijela sa fizičkim tijelom.
(poravnavanje energetske namjere sa fizičkom akcijom u potpunosti)
no niti jedno niti drugo se ne može postići bez borilačke namjere, bez borilačkog duha (sa kojim se pleše).
korištenjem borilačke namjere ili principom vježbanja "sa svrhom" npr u vježbama sa mačem orijentiranim - svrha rezanja mača je ubijanje protivnika, stoga svaki rez, potez sa mačem mora biti u toj namjeri. dok je npr u borbama prsa-u prsa to pak vrsta plesa sa protivnikom, gradi se analogno energetsko tijelo pomoću tog duha i te namjere inače ne, uzalud vam trud svirači, za drugog su dunje žute.
bez rada sa energetskim aspektom borilačkih vještina, jedino se fizičko tijelo razgibava, a to nije poanta jer to nije aerobik, oslobođen svake energetske namjere i bilo kakvog duha osim možda nekromancije duha Jane Fonde.
još jedna svrha vježbanja ulaskom u duh borilačkih umijeća je također slanje qi-energije u kosti te transformacija unutarnjih suptilnijih tijela također pomoću te iste namjere.
kada se malo bolje razmisli, tako je sa svim (iako sve ne gradi energetsko tijelo)
duh i namjera. bez tog dvoga ništa, mahanje u prazno. pa čak i u nogometu.
zato se pravi treninzi bore za očuvanje duha pomoću namjere.
a loši treninzi se uopće ne kreću oko duha već oko poštovanja vanjske discipline.
ujedno, u razvoju sebe kroz borilačko umijeće, cilj je riješiti se ega na kratko vrijeme, i zamijeniti ga duhom vještine.
tako za vrijeme vježbanja slijedimo duh vještine a ne vlastiti ego, koji posjeduje samo već prožvakano znanje.
u staro ratničko vrijeme (pa tako i u vrijeme bilo kakvih ratova), ključ preživljavanja je bilo održati duh vještine u sebi živim cijelo vrijeme, jer čim se je netko poveo za vlastitim egom, već je izgubio potrebnu prednost da preživi u stalnim novonastalim situacijama, čim je netko ušao u ego već je zaspao, postao umišljen, neoprezan i najvjerovatnije mrtav.
tako da učenje (pomoću duha) borilačkog umijeća uopće nije bezazleno niti trivijalno kao što se to na prvi pogled čini. nije namjenjeno niti fizikalijama niti isključivo preživljavanju već umijeću, umjetnosti izgradnje sebe i smrti ega u svim situacijama i okolnostima i ono što je najbitnije, održavanju vlastitog ratničkog duha živim. duha koji zna živjeti.
