RANO KRŠĆANSTVO

Krist je došao da napravi određeni pomak prema Nebu,da približi zemaljski život nebeskom životu,zemaljsku stvarnost nebeskoj stvarnosti, da upozna ljude sa Voljom nebeskog Oca,sa Zakonom Neba. Njegova molitva „Neka bude volja Tvoja kako na Nebu TAKO I NA ZEMLJI….“ najbolje odslikava tu želju.
Krist je ukazivao da će nebesku,duhovnu stvarnost baštiniti onaj tko razumije,prihvaća i slijedi zakone Neba,Volju Oca. Dakako,tu odmah slijedi pitanje što je Krist naučavao,kako je živio i kako su živjeli njegovi učenici,kako su živjeli sljedbenici proroka preko kojih je Bog i prije Krista donosio izvode iz Vječnog Zakona a sa kojima se Isus družio (eseni,nazareni,terapeuti…) ? Kroz sve to zapravo tragamo za istinskom Voljom nebeskog Oca. A zašto tragati? Vraćamo se zapravo u povijest unatrag da bi neke stvari ispravili,popravili u svojim životima prema Volji Oca. Zašto? Da zadobijemo,povratimo blaženi i vječni Život. I u ovom tijelu i izvan tijela. Poradi toga valja tragati i za Istinom. Da,izgleda teško i komplicirano. No ukoliko vjerujemo u Boga to nije teško. Ukoliko vjerujemo da je Bog preko proroka nešto naučavao onda ćemo se interesirati što je On doista naučavao i tražio od čovjeka. Lijen čovjek naći će stotinu razloga da se „opusti“ u ovom svijetu u stilu jedne od mnogih uzrečica „uživaj život Bili“, „čemu komplicirati život….“ ….i da odmahne glavom na duhovne pozive. Mi ne poznajemo i ne razumijemo Božiji ritam proročkih pojava i objava,Njegovih Glasnika, ali do takovog nečeg jasnog i istinskog mi ne možemo biti puki,mrtvi promatrači sadašnjosti. Do tada,do novih proročkih objava mi sami moramo ići unatrag u otkrivanju izvornog Božijeg Nauka. Neki će ponuditi rješenje: „Tu je Biblija,tu je čista proročka Riječ,tu su namjesnici i tumači Riječi,samo čitaj,slušaj i prihvaćaj i naći ćeš sve odgovore i svoj mir“. Moje je iskustvo drugačije. Ukoliko tako mislite,ukoliko imate svoje vlastito mišljenje i njime zadovoljni,ukoliko ste zadovoljni sa odgovorima koje ste dobili, i ja (autor ovog bloga) ću vam pomoći i „skratiti muke“,uštedjeti vaše dragocjeno vrijeme i reći vam - kliknite „mišem“ na onaj iksić gore na monitoru i zaboravite na daljnja piskaranja i pametovanja u ovom blogu.
Moje je iskustvo da je Biblija puna proturječnosti i nelogičnosti ali nije za odbaciti jer u njoj ima lijepih tragova Istine i izvora nadahnuća. U njoj se vodi jedna borba istine i laži i poštivati Bibliju zapravo znači pronicljivo uočavati „crno“ i „bijelo“ u njoj,te dozvoliti da nas ispunjava ono što ima snagu Istine. Neko će reći:Tko si ti da sudiš što je Istina a što laž, što su ti kriteriji,na osnovu čega…? U tom smislu kod čovjeka postoji jedna blokada jer ne razlikuje razum od Razuma,srce od Srca,a samim time laž od Istine. Tu se ne može pomoći na brzinu. Ja mogu reći samo ovo; ja sam taj koji određuje što je Istina a što laž,uvijek sam bio i uvijek ću biti. Koliko sam to uspijevao u prošlosti a koliko danas kad imam više iskustva to je drugo pitanje. I nisam samo ja onaj koji odvaja Istinu od laži. I vi ste i uvijek ćete biti. Svi smo autoriteti. I da prorok dođe pred nas i čujemo ga,i da Krist dođe pred nas i čujemo Ga,i da Bog Otac dođe pred nas i čujemo Ga mi ćemo biti ti koji će se svojim stavom postaviti prema onom što vidimo i čujemo. Proroke su prihvaćali i ubijali,zar ne? Možda ćete ponekad biti neodlučni i reći „ne znam“ i biti nezainteresirani.To nije dobor.Možda ćete tragati-to je dobro. Ali i tada,i u svakoj drugoj misaonoj odluci mi smo ti koji odlučujemo i prihvaćamo što je Istina,što laž,što neznanje. Druga je stvar što se naše razumijevanje i tumačenje Istine drugima ne sviđa ili ne sviđa. Dakako,svi ne možemo biti u pravu i svako će odgovarati pred Zakonom Neba u odnosu na to je li ili nije bio u pravu,je li znao ili nije znao. Čudno zvuči ali reći ću vam da opravdanja nema,ne postoje „objektivne okolnosti“ koje su onemogućile jednog čovjeka da se nije mogao postaviti svojim stavom prema Istini,Bogu,Zakonu. To ću jednom tematski potpunije pokazati i objasniti. Ne želim reći da osobno sve od Istine potpuno,sveobuhvatno znam i razumijem i slijedim,ali da ovog trenutka pred Bogom i Istinom moram polagati račune za svoju prošlost i sadašnjost,ne bih imao prigovora na Sud jer bi mi bili predočeni jasni dokazi u čemu sam fulao. No 99,9% ljudi,neznalica i pametnjakovića bi sve oko sebe,pa i Boga okrivili za svoje pogreške i neznanje. Da se vrati na temu…možda ću nespretno to nastaviti jer neke niti ideja koje samo prethodnih minuta osjećao su mi pomalo nestale iz uma. No što sam htio reći svakako ću reći,ovako ili onako.

Duhovni Zakon je jasan: ISTO PRIVLAČI ISTO. A isto se privlači ne po sili,moranju,strahu već po slobodi i privlačnosti. Ako nešto činimo zbog straha i što moramo a nije nam ugodno onda tu nema iskrenosti,stabilnosti i opuštenosti.
Hoću reći „ne možemo imati i ovce i novce“, „ne možemo sjedati na dvije stolice“,“ne možemo istovremeno služiti i Bogu i vragu“. Na jednom „banalnom“ primjeru i ukazu želim reći ovo: Nebo se ne može i ne želi prilagođavati nama i našim željama. Naprimjer ishrana. Bez da kao vegetarijanac vučem „vodu na svoj mlin“ vjerujem da ishrana u Nebu nema elemente preživljavanja jer vječna duša živi od Božije Struje Života,Duha,ali ako se u nebu radi zadovoljstva nešto konzumira kao „hrana“onda je to svakako vegetarijanska hrana sa „stabla života“ koja „svaki mjesec“ daje mnogo plodova,a ne ovce i svinje na ražnju, ili Božija stvorenja koja slobodno i ravnopravno žive,odnosno kako starozavjetni prorok Izaija vidi da dijete,lav,jagnje i zmija žive u miru i harmoniji i da svi jedu biljnu hranu kako su to radili u Edenskom vrtu i Adam i Eva i sve zvijeri tada. U tom smislu je i Isus učio da se život i zakoni Neba spuste na Zemlju „kako na Nebu tako i na Zemlji“. Oni „kršćani“ koji žele i na Nebu peći vola i jaganjce na ražnju,a moraju željeti jer to i sada žele na Zemlji (po zakonu „isto privlači isto“),svakako da će zadobiti neko nebo,kršćansko ne,ali recimo muslimansko da jer je Kuran jasan i u vezi toga dobro informativan: spominje se mnogo vrsta životinjskog mesa,spominju se po 72 djevice koje se vrte oko zemaljskih šehida,spominje se dosta toga privlačnog što sada zaokuplja um klasičnog „kršćanina“ i moja je preporuka takvima da slijede Allaha. U istinskom kršćanstvu oni nemaju što tražiti.

Kako je izgledalo rano kršćanstvo? Što je ono naučavalo? Zašto je taj nauk pokriven poluistinama i lažima? Kada će,kako i zašto biti razotkriven?
Rano kršćanstvo,kao i predkršćanstvo po drevnim židovskim prorocima(eseni,nazareni…),pa i nežidovskim, kako ću u tematskim cjelinama prikazati je bilo vegetarijansko,isposničko,radno,humano i požrtvovno. Živjeli su u bratstvu,manjim komunalnim zajednicama,odvojeni od uzburkanog političkog i egoističkog svijeta,a radi toga često u težim brdskim i pustinjskim uvjetima. Njihov nauk o čovjeku bio je dualistički;percipirali su odvojeno tijelo i dušu,razumijevali i naučavali zakon sjetve i žetve na ovom svijetu,zagrobni život duše,utjelovljenja (dolazak,pad duše iz Neba u meso) i rastjelovljenja (odlazak duše u Nebo ili pakao (ne vječno već okončavajuće otplaćivanje grijeha),ili pak povratak duše u novu zemaljsku inkarnaciju radi savladavanja novih životnih lekcija. Za sve ove ukaze,i dosta toga drugoga argumente ću crpiti i iz Biblije i drugih pisanih izvora pisaca Isusovog vremena,prije njega i stoljeće,dva poslije njega. Ovo je jedna nevjerojatna i čudnovata avantura. Ona za mene nije završila,ali moje srce kuca jednom strašno ugodnom toplinom i mirom i nadom ne samo da ću Vjerom i Razumom sve realizirati,već da ću doživjeti i druga iskustva kao logičan rezultat prethodnog,mnogo dublja i veća nego što sam ih dosad doživio a koja svijet ne poznaje.