srijeda, 26.12.2007.
sreća - nesreća, tko zna??
Bio jednom jedan seljak i imao je konja.
Jednog dana konj je pobjegao. Seljak je vikao za njim, ali se konj nije odazivao. Žalili su susjedi seljaka i rekli: "Kakva nesreća", a seljak im je odgovorio: "Sreća - nesreća, tko zna?"
Nakon nekoliko dana, seljakov konj se vratio, a za sobom je doveo cijelo krdo divljih konja.
Vikali su susjedi: "Kakva sreća!", seljak je uzdahnuo: "Sreća - nesreća, tko zna?"
Sutradan je seljakov sin pokušao pripitomiti jednog konja, a konj ga je udario i slomio mu nogu.
Susjedi su bili tužni, žalili su seljaka i proklinjali nesreću, a seljak im opet reče: "Sreća - nesreća, tko zna?"
Idući tjedan je vojska došla u selo i unovačila sve sposobne momke, ali ne i seljakova sina jer je bio u kolicima.
Susjedi su plakali i govorili seljaku da je imao sreće, a on im je uzvratio: "Sreća - nesreća, tko zna?"
Za sve što se događa postoji razlog...bilo to dobro ili loše, nekad treba i trpit u životu da ti kasnije bude ljepše
Ništa se ne događa bez razloga...al nije dobro razbijat glavu s tim zašto se to dogodilo i što će se dobodit ili što bi se moglo dogodit...vrijeme će pokazat, na nama je da živimo i da se borimo...život je jedna velika borba, ako se ne boriš - ne živiš!!
pozz
- 19:31 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
