petak, 10.08.2007.
nešto smiješno
Evo jedna anegdota
(meni prilično smiješna jer sam ju doživila)...
Neki dan dođem u banku i uzmem si broj, sjednem i čekam svoj red...zurim u ''ekran'' i sjetim se kad sam bila sa M & M u istoj banci, zasjele mi ko stare babe
i...ko prave babe bacimo se u razgledavanje i komentiranje sveg živog i neživog
: kako je smiješno što svi ti ljudi zure u taj ekran s brojkama kao da su u kinu ili kazalištu, i stvarno sjede u par redova...a ljudovi iza šaltera, kojima se vide samo oči naviše, 'željno' iščekuju iz kojeg će smjera doć sljedeća 'mušterija'....i tako ovi sjede i gledaju u one kojima se vide samo oči. To smo primjetile i smijale se kao da smo tek otkrile čari smijanja
, i bile glasne. Zapazile smo i jednog 'mladića' i smiljujile se kao napaljene tinejđerke i baš, ko za inat, sam došla njemu i bila zbunjena pa se malo zbrukala
...kao i uvijek.
I neki dan se sjedim u banci, sjetim se toga i počnem se smijat
ko idiot i skužim da je moj
broj i, ko za inat, dođem nekom pastuhu ljepuškastom i ćelavom
...a smijem se ko blesava
...nasmijao se i on...i tako smijali se mi, uspjela sam ga zbunit
, a kad me pitao dal trebam još nešto zbunjeno sam
rekla 'ne', a htjedoh ga upitat....ma važno da sam sa smiješkom izašla iz banke
i smijala se preko cijelog trga do stanice.
- 22:11 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.