Gojzerice lutalice
nedjelja, 12.07.2009.
Planinarenje u Crnoj Gori, uspon na Vasojevića kom 2461 mnv
Komovi-Car planina
Četiri dana u prirodi sa mojim HPD Bršljan Jankovac iz Osijeka, a kruna putovanja uspon na Vasojevića Kom. U Crnoj Gori se još za ovu planinu kaže i car planina jer svojim masivom dominira i izaziva dužno poštovanje i samim pogledom na nju.
Izrastajući kao kakva gromada iznad izvorišta Zlorečice, Kraštice i Tare, Komovi su sa Durmitorom i Bjelasicom najimpozantniji masiv u dinarskom sistemu planina. Ima i viših planina, ali teško da se u planinskoj divljini mogu naći tako pristupačne litice kao na Komovima.
Putujemo preko Srbije pravcem Osijek – Beograd – Kraljevo – Raška (Kopaonika) – Novi Pazar (Golija) – Ribariće (Mokra gora) – Rožaj – Berane – Andrijevica (Komovi) – Trešnjevik – Štavna. Na ručak stajemo u motelu Livade, na raskrižju za Čačak.
Smještamo se u drvene kućice-katune koje su nedavno izgrađene. Deset komfornih i lijepih katuna opremljenih kupatilima, sa po pet kreveta sa posteljinom, pećima na drva i osnovnim kuhinjskim priborom, tako da predstavljaju jedan jako lijep ambijent u kome mogu uživati i oni malo zahtjevniji posjetioci Komova.
Večera iz ranaca ili odabir po želji iz menija u katunu mini restoranu, malo glazbe pa odlazak na počinak jer nas čeka dan pun izazova-uspon na Vasojevića Kom
Od katuna Štavno do vrha Vasojevića Koma ( 2460 mnv ) uspon traje 2 sata, no kako se radi o velikoj grupi ljudi naš uspon je bio nešto duži. Savlađuje se visinska razlika od 700 metara, a na čelu kolone ja naš vodič Boro. Do podnožja same planine hodamo živopisnim livadama na kojima pastiri čuvaju ovce i krave. Cvijeće i pogled na planinu zaustavljaju dah. Pogleda uprtih u sam vrh na koji trebamo stići sve pomalo djeluje na slike s planinarskih kalendara, ali ne sanjamo, istina je! Ka vrhu, staza vodi serpentinama, uz konstantni uspon, staza je dobro markirana i ugažena tako da nema zabune.
Bez obzira na priče, ma nije zahtjevno, znoj ipak curi sa lica.
Neki planinari odustaju na pola puta i vraćaju se u bazni logor a nas 35 nastavlja do vrha.
Mora se paziti na svaki korak jer se non-stop uspinje strmim stazama ali vrijeme nas relativno dobro služi pri usponu. Nakon otprilike 3 h stižemo sretno na vrh gdje se prvo prikuplja snaga uz sendviče i slastice a zatim obavezno slikanje.
Miro kao Batman pokazuje da je moral na visokoj razini
Oblaci nam najavljuju promjenu vremena i bez obzira što smo još željeli uživati u pogledima na okolne planine i na naše katune koji su bili sićušni gledajući ih od gore, moramo polako krenuti natrag.
Spust je vrlo zahtjevan, strmo i klisko, pažljivo noga pred nogu, držeći rastojanje da slučajno pri padu ne povrijedimo i osobu ispred sebe.
Kiša pada u par navrata, ali sve prolazi u najboljem redu uz pokoji "let" i spust na guzu ili kotrljanje i sretno zaustavljanje. U Eko katun stižemo oko 15 h a kiša sve više pojačava.
U Katunima ložimo vatru i sušimo se, pa na večeru i zajedničko druženje u mini planinarski dom gdje nas čeka već naručena večera. Zbog malog prostora nema mogućnosti nekog plesanja pa uz priču o usponu na Kom završavamo još jedan uspješan planinarski dan.
Opet ples i ludiranje u našem stilu
U subotu ujutro u pola 9 napuštamo Eko katun Štavno i odlazimo u nacionalni park Biogradska gora. Obilazimo Biogradsko jezero no kiša nam ometa uživanje tako da nismo uspjeli vidjeti sve ljepote koje nudi nacionalni park.
Prije toga odlazimo na ručak u obližnji restoran u kojem na ovakav način mole da se ne puši
Ulazak u nacionalni park
Helena gleda poučne table
A Romanticus pleše Ples na kiši
Prelazimo Crnogorsko-Srpsku granicu, a to vam otprilike ovako izgleda
Obilazuimo samostan Mileševo
Zatim odlazimo u hotel Jabuku. Ovdje se radi o paviljonima sa dvokrevetnim, trokrevetnim i četverokrevetnim sobama. Smještaj je primjeren cijeni ali najvažnije je da konačno imamo prostor za druženje u velikom restoranu. Jedan jedini konobar je radio do 21 h i onda nas ostavio da se družimo i plešemo do mile volje ili iznemoglosti.
Boško otišao, buhe ostavio, tako bi se moglo slikovito opisati ono što je ostalo od ovog rekreacijskog centra :( Boško Buha-Jabuka
I eto nas opet u elementu....
Nedjelja, zadnji dan dijelimo se u dvije grupe. Rafting ekipa i šetači. Zbog lošeg vremena dan ranije nismo mogli otići na slapove Sopotnice kako je bilo predviđeno, tako da to ostaje za nedjelju. Oni koji neće na rafting odlaze do slapova i po povratku nam kažu da se radilo o vrlo napornoj šetnji, a nas 27 uživa u raftingu koji počinje u Crnoj Gori a završava u Srbiji. Bilo je odlično i ovaj put nas vrijeme dobro služi, tu mislim na rafting junake, kiša nije padala, brzaci su bili taman kako treba a atmosfera u čamcima savršena. Bilo je i ispadanja iz čamaca, no na sreću sve je dobro završilo uz smijeh i šalu.
Sušimo se i presvlačimo u autobusu pa odlazimo u Zlatibor na ručak i okrepu. Naravno kiša pljušti kao iz kabla ali ne smeta nam...pa ipak smo mi planinari.
Opet punih ruku, e žene, žene..Kući odlazimo puni utisaka i čekamo nove izazove u planini.
