Gojzerice lutalice
utorak, 29.09.2009.
176 Octoberfest i uspon na Wendelstein 1838 m
Tko kaže da se snovi ne ostvaruju? E pa nije tako…samo jako želi i ideš na Octoberfest i to 176 po redu.
Zapravo išlo je to jednim sasvim drugim redom, jer u ovoj priči nije najvažnija stvar ludiranje u Minhenu. 23.9. 2009. U 22 h smo krenuli na četverodnevno putovanje koje je uključivalo posjet rudniku soli u Halleinu, zatim obilazak Salzburga, odlazak u Njemačku na planinarenje i zasluženo feštanje na Octoberu.
Pa krenimo….
Hallein u Austriji, malo mjesto poznato po rudniku soli Bad Dürrnberg. Grad se nalazi na visoravni Dürrnberg, a rudnici soli su se iskorištavali već u brončano doba 600 g. p.n.e.
Ulaz u rudnik
Kip od drveta pokazuje kako se u rudniku naporno radilo Pokušavam pomoći
Rudnik danas nije aktivan, već je poučna i zabavna turistička atrakcija koja privlači veliki broj posjetitelja iz čitave Europe i šire (to je najstariji turistički rudnik u Europi koji je prve turiste primio već prije 300 godina!). Uz vodiča (zapravo dva; pravog vodiča i virtualnog - nadbiskup Wolf Dietrich von Raitenau iz 16. stoljeća - koji “prati” grupu putem igrano-dokumentarnog filma saznali smo na koji način se u tom i sličnim rudnicima vadili sol, iskusili smo vrtoglave rudničke tobogane - nekada jedini način za spuštanje na niži nivo, a najniži nivo je 210 m ispod zemljine površine, te smo se vozili na splavi po podzemnom slanom jezeru. A ulazak u rudnik bio je na zanimljivom vlakiću
Oblačimo zaštitna odijela i okupljamo se na velikoj viziti. Vijeće liječnika donosi veliku odluku: svi u rudnik. Meni sve pomalo izgleda kao sastanak Ku-klux klana
A onda svi na vlakić…ću-ćuuu
U tunelu
Žila crvene soli
Pomažemo izgurati puna kolica
U velkoj dvorani gledamo prijekciju filma
Pa na tobogan i spuštanje na 210 m ispod zemljine površine
Tu se nalazi veliko slano podzemno jezero. Vozimo se na splavi. Slika loša…ali nema veze...
Ilegalno prelazimo iz Austrije u Njemačku…pssst…nikom ni riječi
Polako se vraćamo na početak i ostavljamo vlakić drugim posjetiteljima
Na području Bad Dürrnberga Kelti su još prije 2.500 godina rudarili sol, a kako su oni živjeli, mogli smo vidjeti u rekonstruiranom Keltskom selu pored današnjeg ulaza u rudnik.
Zajednička fotka nakon obilaska sela
Zatim odlazimo u Salzburg . Grad živahan i pun ljudi u njihovim narodnim nošnjama. Već to je nagovještavalo da se nešto zgodno zbiva u staroj jezgri grada. Salzburg je prekrasan austrijski grad koji se nalazi uz rijeku Salzach, okružen je planinama a izgrađen je u baroknom stilu. Obzirom da je Salzburg rodno mjesto Wolfganga Amadeusa Mozarta, ne čudi da je muzički život u Salzburgu iznimno bogat te bi slavni kompozitor bio zaista ponosan na svoj grad.
Previše ponude, čovjek ne zna da li bi najradije na osvježenje sa hladnim pivom, sokom ili u šator u kojem svira ženski orkestar ili bi otišao do dvorca iznad grada odakle se pruža predivan pogled. U malim grupama obilazimo grad u potrazi za kućom u kojoj je rođen Mozart. Uglavnom svatko uživa u onom što ga najviše zanima.
Baš super…svi u narodnim nošnjama šetaju gradom I voze se na biciklima. Na tren smo pomislili da smo u Kini
Prijevoznih sredstava svih vrsta
Segveji se iznajmljuju
Turistički brod
No ipak je bicikl broj 1 u Salzburgu
Simpatični gospodin odmara čitajući novine u društvu svog ljubimca
Stižemo do kuće u kojoj je rođen Mozart
Pa hitro u kupovinu. Konačno metla za mene, točno na mjeru
Sve je u znaku glazbe
Ženski orkestar
Truba u kojoj se ogleda grad
Trgovine prepune bavarskih nošnji
Poklon i osmjeh
Quazimodo , naše gore list…malo razgovora na Hrvatskom
Mogli bi u Salzburgu ostati danima, ali zovu nas nova iznenađenja.
Negdje oko 19 h stižemo na odredište u Fischbachau u odmaralište Haus Hammer na 750 m nadmorske visine.
Smještamo se u sobe po rasporedu, večeramo pa slavimo što smo sretno stigli. Uvijek nađemo razlog za pravu veselicu. DJ Rančo na zadatku a veseli planinari na podiju.
Ono što mi je bilo izuzetno simpatično u tom odmaralištu je osjećaj prave kućne atmosfere. Nema ukočenosti nego sve teče ležerno.
Domaćin Toni
Suđe nakon obroka peremo svi zajedno u velikoj i dobro opremljenoj kuhinji gdje sve ima svoje mjesto. Domar Toni, bradati simpatični Bavarac samo se smješka i klima glavom u znak odobravanja na gužvu u kuhinji. Sve ruke su zaposlene. U trenu kuhinja blista.
Piće sami uzimamo iz dobro opremljenih frižidera, upisujemo na papir tko je što popio a račun se plaća zadnji dan. Stvarno odlično!
A nakon večere veselica…da prostate na slici su „koke“ od Zoke…
DJ Rančo pušta glazbu, nema spavanja
U petak ujutro u pola 9 krećemo u “Minken” koji je udaljen 60 km. Čeka nas obilazak grada autobusom. München (bavarski: Minga) glavni je grad savezna pokrajine Bavarske. Nakon Berlina i Hamburga, po broju je stanovnika treći grad u Njemačkoj te slovi za jedno od najvažnijih gospodarskih, prometnih i kulturnih središta države.
Ogroman grad za tako malo vremena ali uspijevamo bar iz autobusa vidjeti Trijumfalna vrata, Olimpijski stadion, vijećnicu, olimpijsko selo, tornjeve Petrove crkve. Ono što ostaje nezaboravno je zelenilo u gradu i slobodno mogu reći, od drveća se grad zapravo ni ne vidi. Minhen je poznat po tome što nema velikih nebodera jer je pravilo da niti jedna zgrada u gradu ne smije biti viša od najviše crkve.
Upravna zgrada BMW-a…slikano iz busa…namjerno ostavljeno grbavo, kraj upravne zgrade je I muzej ali zbrisao mi pred objektivom
Ovo je baš simpatično
Nakon razgledanja iz autobusa izlazimo u blizini Marienplatza . Dijelimo se u grupe. Svakom po volji, trgovine, razgledanje znamenitosti grada ili odlazak na Octoberfest.
Marienplatz
A vidi ti njega
Minhen nudi razne vrste prijevoza
Neizostavni metro na nekoliko nivoa pod zemljom, a na svakom nivou vlakovi su drugačije boje
Munhenski Oktoberfest, za građane Munhena poznat i kao "Wiesn", je najveći javni festival na svijetu. Za petnaestak dana koliko traje posjeti ga preko 6 miliona ljudi. Između ostalog to je i najveći festival piva i hrane na svijetu. Preko 5 miliona litara piva se popije i preko 200 tisuća kobasica pojede.
Evo malo i o povijesti tog poznatog festivala:
Dana 12. listopada 1810. u Munhenu vjenčali su se Princ Ludwig, kasnije Kralj Ludwig I, i Princeza Tereza od Saxonije - Hildburghausen. Građani Minhena su organizirali slavlje povodom tog događaja na velikoj poljani neposredno pored Munhena. Poljana je dobila ime Theresienwiese ili Terezino polje, u čast Princeze Tereze. Sada se to polje skraćeno zove Wiesn.
Ne može se opisati ono što se događa na Octoberfestu. Puno ogromnih šatora koji izgledaju kao velike kuće, a oko njih zabavni parkovi koji nude veliku dozu adrenalina onim hrabrijim posjetiteljima.
Na ovogodišnjem 176. Oktoberfestu cijena tradicionalne litarske krigle piva poskupila je za oko 30 centri pa sada iznose između 8,10 do 8.60 eura.
Mnogo je festivala piva na svijetu, no samo jedan je najveći, najstariji i najposjećeniji - muenchenski Oktoberfest - zabava u kojoj muškarci i žene, stari i mladi, poznati i nepoznati pjevaju, plešu i po cijeli dan nazdravljaju kriglama od jedne litre piva (ein Mass). Ako ne govorite njemački, jedina riječ koju ćete trebati je "Prost"!!! (Zivjeli!!!)
I tako stiže mass pivica
Što drugo ostaje nego prostačiti, oh…oprostite, glasno viknuti PROST
No nekima se već smrklo
Oko 1.600 ljudi-od 12.000 koji su zaposleni na Oktoberfestu-posebno je cuveno. To su konobarice koje služe pivo. One imaju između 18 i 80 godina, radni dan im je neograničen, a odjednom nose i po 10 krigli piva (zapremine 1 litra!) kroz gužvu Oktoberfesta.
Jedna od konobarica
Jedan od većih šatora je onaj Paulaner piva. U njega stane 7,5 tisuća ljudi. Naravno, baš u taj sam zavirila sa mojom ekipom. Imali smo sreće ući oko 16 h a već je bilo sve popunjeno. Zbog prevelike gužve zaključujemo da je najbolje kriglu piva popiti na svježem zraku.
Ludi šešir
Zoki u društvu prelijepih Bavarki
Gle čuda, srećemo se sa našim planinarima ,Ana i Miroslav
I tako…tu sam na Octoberfestu, ne sanjam…juppyyyy…došla i ja…zloćkica u akciji
A Zvonćica mi pravi društvo
Tu je i Zokijeva kćer….a sreli i Gorana i Ivanu…
i tako sve do 22 h . Provodili smo se, gledali, uživali u gradu iz snova koji uz prilično debeli novčanik nudi jako puno dobre zabave.
Subota nam nudi nešto sasvim drugo. Zapravo ono zbog čega planinari Bršljan Jankovca dolaze na ovaj četverodnevni izlet. Uspon na Wendelstein planinu visoku 1838 m. Ujutro se dijelimo u dvije grupe, hard i light. Hodači odlaze na polazišnu točku autobusom i penju do vrha, a lakša tura hoda do uspinjače koja ih diže na 1724 m. Tu se sastajemo te zajedno odlazimo na vrh koji je još 100 metara iznad predivnog planinarskog doma.
Jutarnje pripreme, zašiti sve da ne ispada po planini…strateška mjesta Ljilja drži pod kontrolom, Miljo šuti i trpi…a šta će…
Zgodno drvence na putu
“Mala” kućica u cvijeću
Uspinjačom se dižemo do planinarskog doma na visinu od 1724 m, a zanimljivo je da i vlak vozi gore…
Oblake ostavljamo daleko dolje
Planinarski dom Wendelstein
Ima i letećih planinara
Zatim svi na vrh
Kapelica na 1838 m
Zajednička fotka na vrhu
Romantičan pogled
Puca pogled na okolne planine koje izranjaju iz bijelih oblaka. Neizostavno slikanje na vrhu, uživanje u sunčevim zrakama. Vrijeme nas sve dane izuzetno dobro služi, pa smo nagrađeni dužim ostankom na vrhu jer nas ništa nije tjeralo da se spuštamo prije vremena.
Veselje na vrhu
Silazak sa Wendelstaina ide drugom stazom, nešto strmijom, dužom i zahtjevnijom.
Idilični prizori
Nakon 4 h silaženja uz kratke stanke dolazimo do autobusa koji nas vozi u naš smještaj. Tuširanje, večera i naravno veselica.
U nedjelju nešto ranije ustajemo, Doručak je serviran već u 6 h. Opraštamo se od Tonia
Snježa, Toni i ja…hvala domaćine, bilo nam je predivno
odlazimo na jezero Chiemsee, te brodićem odlazimo do otoka na kojem je smješten dvorac Herrenchimsee. Ovdje je riječ o jednom od dvoraca kralja Ludwiga II, koji na žalost nije dovršen.
Dvorac se nalazi na idiličnom otočiću Herreninsel [u prijevodu muški otok] ili Herrenchiemsee. Godine 1873. bavarski kralj Ludwig II. je kupio ovaj otok za 350.000 guldena i na njemu dao sagradio impozantan dvorac Herrenchiemsee. Ovaj dvorac je projektiran po uzoru na čuveni francuski dvorac Versailles. Građen je osam godina, sve do 1878 godine kada je mladi kralj Ludwig II. pronađen utopljen u jezeru Starnberger See. Kralj Ludwig II. je bio genijalan arhitekt i izumitelj, dao je sagraditi tri bajkovita dvorca čiju je gradnju osobno vodio i pravio izmjene u projektima. Najdublji pečat u izgledu dvoraca utisnuo je kralj. Radovi na dvorcu bili su obustavljeni jer je kralj bio iscrpljen izgradnjom prvog i drugog dvorca, pa novaca za treći dvorac nije bilo. Dvorac je ostao nedovršeni i zbog prerane kraljeve smrti – od ukupno planiranih 70 ostalo je 50 soba nedovršeno. Ovaj dvorac nazvan je bavarski Versailles.
Slikanje u dvorcu je NARAVNO ZABRANJENO…nnnndaaa…
Kraljev radni kabinet
Soba ogledala
Luster od porculana i svile
“Mali” kraljev krevetić
Priču završavam u kuhinji…malo šišmiševog krila, dvije kapi zmijskog znoja, prah sa mjeseca…ćiribu, ćiriba…
Oduševljeni viđenim, brodićem se vraćamo na obalu
Tu se priprema veselica
Ali mi u 12 h krećemo put Hrvatske. Osteje samo želja, vraćamo se sigurno još koji put!!
