Gojzerice lutalice
utorak, 31.03.2009.
Uspon na Lisac, Bosna
Na put krećemo u rano jutro. 6 h , iznad Osijeka izlazi sunce, planinari veseli, jedva čekaju da se ukrcaju u Branimirov autobus.
Krećemo preko Šamca u Bosnu. U autobusu vesela atmosfera kao i uvijek, pjesma i ples. Zagrijavanje uz pomoć domaćeg crvenog vina iz Željkovog podruma. Klizi niz grlo i meni iako nisam ljubitelj, ali što je fino fino je. Slavko se raduje posjetu rodnoj Zenici.
Da bi u Zenicu stigli lijepi i dotjerani, u autobusu radi frizerski salon "Kobra"
Blizanke po frizurama
Zenica je grad smješten u kotlini rijeke Bosne na nadmorskoj visini od 316 m. Privredni je centar Bosne . Ima oko 100.000 stanovnika . Smješten u dolini rijeke Bosne, koja teče kroz samo središte grada. Mada je mnogi redovno poistovjećuju sa teškom industrijom, Zenica je fakultetski grad, grad glazbe, kazališta, sporta, mladih, likovnog stvaralaštva i drugih raznovrsnih umjetničkih djelatnosti ali poznata i po teškoj industriji, proizvodnji željeza, čelika, te po rudarstvu.
U Zenici postojie 5 planinarskih društava, a mi smo bili gosti planinarskog društva Tajan. Stižemo pred njihove prostorije u gradu gdje nas dočekuju domaćini, Nikola i njegov sin Mario koji nam je bio vodić .
Zoki sa domaćinima
U daljini nas nestrpljivo čeka Lisac. Najviši vrh se zove Tajan i visok je 1400 m, niži vrh je Golub na 1331 m, a sam planinarski dom je na 1012 m.
No prije uspona moramo napuniti stomačiće...odlazimo do obližnje pekare gdje je za nas naručena veća količina sirnica, zeljanica i krumpirača
a nakon toga u ćevadžinicu na poznate bosanske ćevapčiće
Petica, sedmica, desetka…po izboru, koliko tko može pojesti ili kolike oči ima. U zadnje vrijeme razmišljam da na sastanku dam prijedlog da ime društva promijenimo u Gastronomsko-zabavljačko- planinarsko društvo Bršljan Jankovac
Dosta šale i otezanja, svi u bus pa put Gradišća, sela iz kojeg smo krenuli na Lisac…uz put prolazimo kraj željezare, sivi i sumorni prizor
Zajednička fotka prije polaska
zatezanje štapova, posljednje finese sa gamašnama
A onda stiže kamion koji će dio puta voziti rance, eto ti planinara
Ubrzo nas priroda časti ljepotama. Dolina kroz koju kraj "piramide" prolazi rijeka Bosna
jaglaci na sve strane
Hodamo i uživamo i prekrasnim prizorima i dobrom društvu
Na izvoru osvježenje i odmor
A onda staza postaje sve uža, moramo hodati jedni iza drugih. Blato je, kliže se, svi smo se dobro koncenrirali kamo stajemo. Nema fotkanja, samo jezik ravno da noga ne stane krivo . Lijevo brdo, desno provalija…a nas pedesetak u koloni svih dobnih skupina. Što smo više nailazimo i na snijeg koji se topli i otežava hodanje
Odmor na mostiću, dom nam je na domaku ruke
Na lijepoj livadici zaštićen i skoro skriven nazire se planinarski dom
pogled u daljinu
i na relej do kojeg vodi cesta od podnožja. Nismo mogli do vrha koji se zove Golub i visok je 1331 m, nanosi snijega na toj strani su bili visoki oko 2,5 metra. Domaćini kažu da je prije 7 dana tako padalo, kao da je sredina zime. Ostalo nam je samo gledati i uzdisati, ovaj puta ništa od osvajanja vrhova.
Srdačno nas dočekuju domaćini.
Smještamo se u sobe i presvlačimo pa na večeru. Bosanski lonac, što bi drugo, fino, ukusno i okrepljujuće. Domaćica i tradicionalnoj nošnji
iza večere baklava i još jedan bijeli specijalitet kojem zaboravih ime. Samo znam da je domaćica rekla kako je jako dugačak i mukotrpan proces da se ta slastica napravi…
Nakon večere dodjela priznanja i nagrada, suze u očima, evociranje uspomena…
A onda evo predsjednika Nikole..Predsjednik, domaćin i zabavljač, 3 in 1. Nikola je dugogodišnji predsjednik PD Tajan, svake godine ga ponovo izaberu jer je nesebičan, živi za dom i planinare, brine o svemu, snalazi se na sve moguće i nemoguće načine da dom opskrbi svim potrebnim stvarima.
U Zenici postije 5 planinarskih društava, a PD Tajan ove g slavi svoju šezdesetu godišnjicu postojanja. Na žalost imalu su jedan tužan događaj.
Samo petnaest dana nakon što je završen, planinarski dom "Lisac" izgorio je do temelja. Zamišljen je kao sastajalište ljubitelja prirode, a uspjela ga je izgraditi grupa zeničkih entuzijasta okupljenih oko Planinarskog društva "Tajan".
Izgradnju doma završili ulažući u njega isključivo vlastita sredstva, budući da nemaju oficijelnog sponzora. Gradnja doma je napredovala sporo i teško, što zbog nedostatka sredstava, što zbog specifičnog položaja, gdje se sav materijal morao ručno iznositi na gradilište. I pored toga, dom je raspolagao respektabilnim smještajnim kapacitetima, predviđenim za sve ljubitelje prirode.
Vrijedne ruke uz vodstvo predsjednika Nikole, ponovo su osposobile a i proširile dom. Prostran, ugodan sa svim potrebnim pratećim sadržajima, mjesta za spavanje puno, velika prostorija za druženje i jedna manja. Još treba puno detalja, ali ne predaju se, svaki trenutak koriste da rade u domu i uređuju ga. Važno je napomenuti da do doma nema ceste. Cesta vodi do releja, a onda se sve nosi do doma vrlo uskom i strmom stazom.
Stiže i harmonika, svi na noge i u kolo. Podsjetili smo se starih dobrih pjesama, pjevali iz sveg glasa
Iznenađenje večeri, maskirani par, on je ona, ona je on…ludnica, smijemo se, suze cure….
Veselje na sve strane
Dugo dugo u noć se feštalo, sunce je izašlo kada smo mi najuporniji otišli u krevet. Spavalo se po hodnicima, na dušecima, tražila se deka više i krevet više…negdje je spavalo i po dvoje u krevetu…nije loše…bar je toplo. A onda doručak. Jel pogađate možda?
Naravno ćevapčići sa roštilja i kobasice
Mario nas vodi do obližnjeg ribnjaka i jedne prekarsne vikendice
Vraćamo se i pakujemo stvari, opraštamo od domaćina pa put pod noge,. Opet zajednička fotka za uspomenu na Lisac
i silazak
Nakon dva i pol sata silaska peremo gojze pune blata. I to su u Bosni predvidjeli, ima zgodno mjesto na kojem vas čekaju i spužvice. Bravo domaćini
Sretni i zadovoljni odlazimo u obilazak Vranduka
Stari grad Vranduk, sa naseljem, nalazi se oko 14 km sjeverno od Zenice. Smješten je na lijevoj obali rijeke Bosne. Naselje je imalo geostrateških razloga i njegova uloga je bila kontrola prometa koji se odvijao pravcem od Panonije, prema Bosni i Jadranskom moru.
Vranduk je samo jedan od mnogih srednjovjekovnih bosanskih gradova, koji se nalaze u ovom području koji je predstavljao područje sa vrlo bogatim političkim, ekonomskim i kulturnim životom. Stari grad se sastoji od citadele sa glavnim tornjem i ostacima zidina, koje su opasavale središte srednjovjekovnog grada. Vrlo blizu tornja je sagrađena džamija Sultana Mehmeda Fatiha. Prema nekim podacima, ona je sagrađena na ostacima srednjovjekovne crkve. Danas postoji i tunel, sagrađen u Drugom svjetskom ratu, i on se nalazi ispod Vranduka.
Dočekuje nas domaćica koja nam priča o povijesti i važnosti Vranduka
neizbježno slikanje u stilu
slanje maila sa net cornera " Pišem pismo tinta mi se proli, a ja nisam s onom koju volimmmm"
U puškarnici koja je sada oličenje mira i tišine svoj sretan dom je našla obitelj golubova
neobični koševi za smeće naprosto su mamili da se u njih zaviri
Mogli smo još dugo gledati jer je bio zanimljivo, ali Željka je zaključala vrata grada i rekla…vrijeme je da krenemo na ručak, a što se mora nije ni teško
odlazimo u Bistričak, poznato izletište. Tu Zeničani dolaze napuniti pluća čistim zrakom. Osim po lijepoj i netaknutoj prirodi, Bistričak je poznat i po pastrvama koje se ovdje tradicionalno dobro spremaju.
opet nailazimo na neobično drvo
Slike pečenih pastrva nema…nismo stigli slikati. Previše je zanosno mirišalo da bi se mašili aparata. Sjetili smo se kada su od ribica ostale samo kosti, a to više nismo htjeli dokumentirati…
Prođe vikend, sjećanja ostaju…Prvom prilikom opet idemo u Bosnu. Što prije, već idući mjesec. Domaćini hvala na svemu! 
ponedjeljak, 23.03.2009.
Kopački rit i Papučki jaglaci
Planinari iz Bosne u posjetu HPD Belišće i Bršljan Jankovcu
Planinarsko društvo "Sokolovac" organizirao je tradicionalnu manifestaciju "Papučki jaglaci", a ove godine to su 27. jaglaci po redu. Okupljanje je bilo na veličkim livadama u 9 h .
Planinari HPD Belišće ugostili su dvadesetak planinara iz Bosne , tako da smo ove Papučke jaglace ove g stavili u drugi plan.
U subotu smo gostima pokazali naš predivan Kopački rit i Tikveš, a nakon toga smo svi pozvani u HPD Bršljan Jankovac na ručak. Evo što je prijateljstvo među planinarima, široko srce i dobro raspoloženje. Povod ovakvom druženju je bio uzvrat gostoprimstva našim prijateljima planinarima iz Bosne koji nas uvijek rado dočekaju i budu organizatori predivnih planinarskih tura u njihovoj zemlji koja je prebogata planinama. U zadnje vrijeme sve više smo kod njih u gostima, jer ne možemo odoljeti ljepoti prirode a ni domaćinima koji se uvijek potrude da nam boravak u njihovom društvu ostane kao jedno nezaboravno iskustvo za sjećanje.
Vodim vas uz fotografije kroz ovaj vikend koji je manje obilovao planinom 
, ali zato je bio ispunjen druženjem…ali zato već idući tjedan odlazimo u Bosnu na Lisac i opet hodamo a manje jedemo i veselimo se. 
U subotu ujutro stižemo u Kopački rit. Prvo odlazimo na projekciju i kratko predavanje o Kopačkom ritu.
Preparirani orao u kućici gdje smo gledali projekciju… 
Čeka nas brodić koji će nas provozati po vodenom dijelu Kopačkog rita
Zbog visokog vodostaja par klupa je završilo u vodi
Nakon vožnje svi u bus gdje se krijepimo domaćim kolačima 
pa u Tikveš gdje smo pogledali Titovu rezidenciju
dio gostiju pod starim hrastom sluša predavanje o Tikvešu
Prilično promrzli idemo na ručak u Tenje kod našeg Zdenka, predsjednika Bršljan Jankovca, koji je uz pomoć članova društva priredio ručak za goste. Dočekuje nas naša Seka , gazdarica i naši prijatelji planinari 
Atmosfera se pogrijava na nekoliko načina 
A pileći paprikaš samo čeka da ga se posluži
Ples je krenuo prije ručka
Gosti razgledavaju ranč i uživaju u životinjama
No šef i Njonjo su pokazali kako je ljubav velika i nepresušna 
Ivo je pronašao skriveno blago 
A onda je i janjcima prekipjelo pa je šef odlučio stvar na brzinu narezati
ali gostima se prije svega služi paprikaš ne bi li ih nekako zavarali da ništa više nema za klopu
Ali ipak smo meka srca i janjci se pripremaju za pladnjeve
Nakon slasnog ručka Miro je pokazao da ništa od paprikaša nije ostalo 
Nakon ručka ples do mraka, pa povratak u Valpovo i prikupljanje snage za Papučke jaglace
U nedjelju ujutro stižemo u Veliku, parkiralište puno autobusa, a mi malo kasnimo
Ali ipak dovoljno na vrijeme da se sa gostima slikamo na Veličkoj livadi
odlazimo do Anđine kolibe odakle kreće naša hodačka tura do Nevoljaša a zatim do našeg prekrasnog Jankovca
Na vidikovcu kod Nevoljaša nas čeka prilična gužva i predivno vrijeme
pa nastavljamo prema Jankovcu…ovo nisu visibabe nego snijeg
Kao pravi domaćini goste vodimo putem punim prepreka da ne misle da je kod nas baš sve lako 
I evo nas na Jankovcu
Slap Skakavac
vode ima na sve strane
A onda na zasluženi ručak
E a onda…iz čista mira ni sa čim izazvan pojavio se autobus iz filma "Ko to tamo peva", no ovaj se zvao Brzi Vinko, pogledajte detaljno, ne lažem…
Na busu piše " prijevoz bez ikakve potrebe", a na vratima" ulaz na vlastitu neodgovornost". Dečki koji su uživali unutra su se mirno grijali, što uz čašicu bijelog vina, što uz peć koja je grijala i okolinu. No ono najluđe je bio grah koji se kuhao u busu na peći…
Vesela družina bez briga i pameti
Onda nas je vlasnik autobusa lijepo zamolio da se popnemo gore i tako zaokružimo cijelu priču o planinarenju po Papuku a boga mi i autobusu
Dan polako prilazi samom kraju a mi se vraćamo u Veliku. Ostavljamo prirodu i a ovo drvo je tužno što se rastajemo…pogledajte ovo čudo prirode…mjerkam ga već nekoliko puta ali sada sam to i dokumentirala…
