Gojzerice lutalice
subota, 21.02.2009.
Valentinovo na Ivančici -14.-15-2.2009.
Da li planinarite? Ako vam to nikada, baš nikada nije palo na pamet možda nakon ovog posta ipak poželite biti dio ove ili neke slične planinarske družine.
Nije svaka planina ista, niti je svaki izlet u planinu isti. Osim deranja potplata od vibroma po planinarskim stazama postoji tu i onaj zabavni dio koji svakom izletu daje posebnu čar. Do duše, češće pamtimo pohode u prirodu po nekim ljepotama koje vidimo hodajući, no ovaj izlet zasigurno u sjećanju ostaje zbog nekih drugih čari, no neću vam odati, ako vas zanima čitajte dalje. 
HPD Bršljan Jankovac već tradicionalno ima krasne izlete i to pomno pripremljene, planirane i do sitnica razrađene. Ponosim se što sam dio te divne ekipe, ljudi široka srca i duše slavonske. Uvijek veseli i nasmijani, za šalu, za ples..a naravno i za hodanje…no hodanje ovaj put stavljamo u drugi plan. 
14.2. 2009 g na samo valentinovsko juto krećemo iz Osijeka u pohod Varaždinu i Ivančici. Pod budnim okom našeg predsjedika Zdenka Furya 
svi se udobno smještaju na svoja mjesta u Branimirov autobus
Odmah se dijele srca, za svakog planinara po jedno
Kartaška skupina već priprema stol 
Ljilja je na muci, dal' osmicu il' asa baciti?! 
Zbog zakrčenog prolaza neki su bili očajni pa su kroz tajni prolaz došli iz prednjeg u stražnji dio autobusa gdje se nalazio dio najluđe ekipe. 
U veseloj atmosferi uz pjesmu stižemo u Varaždin. Krećemo u obilazak Starog grada koji nas je oduševio 
Naš webmaster Miroslav umalo je ostao bez brade i brkova, no po onoj poznatoj Tomićevoj "Što je muškarac bez brkova" spašavamo ga iz Ljilinih ruku…vrag šalu odnio…c.c.c 
Iz nekih sasvim drugih razloga Romanticus se htio baciti u bunar (ljubav možda?!) 
a Zoki je očajavao nad zdencem…dal zbog bačenog novčića ili Romanitcusa nikada nećemo doznati 
Uz stručno vodstvo obilazimo dvorac gdje srećemo vjerne sluge kako još uvijek služe vlasteli 
zatim vitezove okruglog stola 
"princezu"
…..ogledalce, ogledalce reci mi tko je…..zapravo šta vas briga šta je ova "princeza" pitala ogledalo…khm…
Roga je konačno pronašao kriglu koja mu odgovara 
U stara vremena Djeda Mrazovi nisu imali problema sa dimnjacima, elegantno su se mogli spustiti i pojesti svoje keksiće i toplo mlijeko i ostaviti poklone. Hm…više mi se čini da je tada harao Superhik (sjećate li ga se iz A. Forda)…sa parolom: Uzmimo siromašnima da bi dali bogatima…
Neizostavan posjet "radnom kabinetu"
i naravno Internet corneru 
Na kraju je Miroslav rekao da nam je svima odzvonilo i da je vrijeme da krenemo na ručak
Brzo se vraćamo do autobusa, no prije toga potežemo Grgura Ninskog za palac za sreću
Ručakkkkkkk..prasetina koja je ostala od godišnje skupštine..zamislite ovogodišnje… za sve znatiželjne nije bilo gastrointestinalnih problema…
Dosta zezancije, idemo na planinu. Stižemo u Prigorec , uzimamo stvari i krećemo ka domu J. Pasarić. Neki nose i dva ranca jer svi moraju pješke do doma, lavina je zatrpala cestu pa džip ne može doći po one koji imaju određenih zdravstvenih problema…dečki svaka čast…
vesele i uvijek nasmijane
Naš Gordo usput skoknuo do Konzuma…nosi ljubavnu vrećicu punu koje kakvih "sumnjivih" rekvizita za ludu valentinovsku noć
formira se kolona
Miro sa torbicom za prvu pomoć za pravom mjestu 
Južna strana Ivančice je bez snijega
a sjeverna u snijegu
hodamo, pričamo, odmaramo se….
i stižemo na sam vrh
odakle puca pogleda na dolinu bez snijega
smještamo se u dom i brzo presvlačimo u večernju toaletu jer treba dom okititi za prigodnu proslavu
Gordo pomno proučava valentinovske ukrase
padaju i prvi pokloni sa značajnim porukama ...bilo je i drugih sa natpisom: Obožavam se znojiti s tobom...u planini, ili, Ti si moja ljubav stara ili...Ljubav je bol. A zašto ne kupiš veće gojzerice?! i slično, ali vlasnici su ljubomorno čuvali sve samo za sebe, sram ih bilo.
Čestitaju se rođendani…O Miro…dođi da ti čestitamooo…juhuuu 
a ono još jedno iznenađenje…naša Gordana je mala lukavica, nikom ni riječi da joj je rođendan. Odjednom je iz vukla veeeliku tortu na sveopće iznaneđenje svih prisutnih
a gle slavljenice
No u tom trenu stižu Ivanečki dečki, zagorski mužikaši bez kojih ova večer ne bi bila to što je bila…
i konačno počinje večernji program – Ples sa zvijazdama…konkurencija je bila strašna
žiri ima pune ruke posla…
no ipak…bez obzira na piruete, akrobatski rock and roll..i sve drugo..što ću vam sada zorno predočiti
i bez obzira na srce u kosi
pobjednički par je ….a neee, neeeee prije toga vam reći da smo plesali Paso Doble… mužikaši su se malkoc čudo pogledavali (molim obratiit pažnju na berdaša…na pitanje: Znate li svirati Paso Dobe….hihii)….no zaključili su sa znaju pa su mirne duše i savjesti zasvirali…O Suuuzanaaa…e ljudi moji tu su me total u žicu pukli…
Dakle pobjedniči par je…idemo sljedom događaja….žiri je pao da stav…
na stajling…stilisti su nam bili Modni Mačak i Neven Ciganović zvani plastik fantastik
na savršenu koreografiju…dakle Paso Doble..ona toreador on razjareni bik…u žaru borbe i oduševljena u publici fotograf je malo previše zumirao pa nedostaju rozi…
i nagrada konačno stiže u prave ruke (pssssst nikom ni riječi...žiri je pao na crveni cic-treger, moje tajno oružje) …Ljudi moji…prva nagrada, kanta za mast…druga desna prednja guma od traktora, treća nagrada karnet katre za kompu i četvrta utješna 7 kg bijelih bubrega
Iz svega gore navedenog da se zaključiti tko je tu šefica
Plesalo se još dugo dugo u noć…
a onda je dom utihnuo…svatko je legao u svoj krevet..a predsjednik je legao na klupu ravnati kukove i kralježnicu..
Ujutro ustajanje i slikanje ispred doma Josip Pasarić 1061 m nadmorske visine
Jutro je obećavalo lijep i sunčan dan, no na žalost zbog lavine koja je zatrpala dio puta kojim smo planirati taj dan, vratili smo se istim putem kojim smo jučer došli te uštedjeli 2,5 h hoda
nakon 2 h silaženja Prigorec ponovo na vidiku
Romaniticus uživa u prizoru
Na ručak odlazimo u planinarski dom Lujčekova hiža na Pokojcu. Dočekao nas je jako ukusan ručak …Najbrži i najgladniji ispred doma
dok se jedni bore oko pečata 
drugi imaju puno pametnijeg posla
i konačno ono zbog čega smo došli….upsss sram nas bilo…razlog bi trebao biti hodanje a ne jelo…sorry mi smo ipak Slavonci
nakon ručka krštenje mladih planianra
sitih punih trbuščića odlazimo na kupanje u Varaždinske toplice…dio ekipe se kupa, dio ispija kavicu u toplom hotelu…
A onda opet na klopu… đizs…da čovjek ne povjeruje što je to planinarenje luda stvar. Stižemo u Kneginečku hižu, predivan etno restoran na tradicionalne štrukle. Tamo nas čeka glazba..a šta bi drugo..a mi kao pravi veseljaci odmah uzimamo stvar u svoje ruke
Siti i umorni, polako krećemo kući…u autobusu "mirna" atmosfera sve do kuće, a što da radimo kada smo svi mirni, tihi i povučeni
Ako ste izdržali do kraja ovog posta svaka vam čast, to znači da ste zreli za planinarsku družinu Bršljan Jankovca. Nadam se da su vam ovi "planinarski" prizori približili kakvi smo mi veseljaci. Ovako nije uvijek, ali povremeno si damo mašti i duši na volju pa uživamo i u prirodi ali i dobroj veselici. 
moj prvi pohod ma Ivančicu možete pogledati ovdje
http://www.blog.hr/print/id/1622446790/ivanscica-1061-m.html
