Gojzerice lutalice
utorak, 31.10.2006.
Kesteni sa Krndije 29.10.2006.
Jesen je ove godine zaista na strani planinara i ljubitelja prirode. 
Ovaj vikend smo odlučili poći u lov na kestene. Iako smo znali da smo zakasnili na kestenijadu, ipak smo pošli na izlet u prirodu. Ove nedjelje smo odabrali Krndiju, jer smo na Papuku bili nekoliko puta, a Krndiju na neki način zapostavili. S nama su po prvi puta u akciju krenule moje poznanice iz Osijeka, Mira i Ivana. 
Evo nekoliko važnih podataka o tom dijelu Hrvatske.
Planine Papuk i Krndija pripadaju slavonskom gorju koje ima središnji geografski položaj u panonskom, nizinskom prostoru Slavonije. Iako slavonska gorja nisu viša od 1 000 m, njihova je prisutnost u krajobrazu vrlo uočljiva, budući da su okolne aluvijalne ravnice na oko 100 m nadmorske visine, a obronci gorja u prosjeku su samo 100 m iznad ravnica. Gorja su izrazito šumske površine, pa ih i to razlikuje i razdvaja od okolnog krajobraza, te su najmarkantnija značajka reljefa istočne Hrvatske. Izvorne šume su dobro očuvane, a posebno su vrijedne šume panonske bukve i jele u višim predjelima.
U sklopu slavonskog gorja Papuk je najprostranija i najzanimljivija planina i zajedno sa Krndijom oblikuje jednu reljefno-pejzažnu cjelinu. Papučko - krndijsko gorje proteže se smjerom zapad - istok. Od glavnog grebena razvedene su gorske kose i slivovi u smjeru sjever-jug. Kao markatne točke ističu se vrhovi Točak (887 m), Papuk (953 m), Ivačka glava (913 m), Češljakovački vis (820 m) i Kapovac (792 m) koji su raspoređeni kontinuirano i imaju funkciju vododjelnice brojnim pritocima između glavnih tekućica Drave na sjeveru i Save na jugu. Masiv papučko-krdijskog gorja u Parku prirode Papuk hidrološki je vrlo bogat nadzemnom i podzemnom vodom. Od potoka i rječica koje su usmjerene savskom slivu značajnije su Brzaja, Stražemanka, Veličanka, Dubočanka, Vetovka i Kutjevačka rijeka. Dravskom slivu gravitiraju Voćinska rijeka, Vojlovica i Kovačica, te Pištanska i Radlovačka rijeka.
Toliko o tome. Treba pričati našu priču koja je redovno popraćena fotografijama, a znamo da fotografija govori više od 1000 riječi. Kako je odabrana tura lagana poveli smo i djecu da i oni krenu našim stopama kada porastu.
Stali smo na jednom vidikovcu s kojeg se pružao krasan pogled. Dolje se vidi manastir Sv. Nikole
Stigli smo na cilj. Šumarska kućica, vrlo idilično i apsolutno romantično
Odmah smo krenuli u potragu za kestenjem, a podmladak je od prve pronašao baru. 
No nije to razlog da se ne nastavi hrabro dalje. Rezervne čarape br. 45 iz susjedovog ruksaka i obična vrećica čuda čine....
Bez gljiva nema šume...a ni šume bez gljiva!
Ovaj puta ja virim pod suknjicu
Tri dame
Dok su neki hodali, priroda se švercala na ovakav način
Došli smo do uspona na Kapovac ili Kapavac, nema smisla biti tako blizu a ne popeti se na vrh. Dakle, idemoooooooooo!!
Uz put smo sreli lovca koji nas je upozorio da ne skrećemo s puta jer je lov u punom jeku, a i zbog zaostalih mina. Treba se držati staze. 
Na Kapavcu se nalazi i tv odašiljač. Svi koji s njega primamo tv signal, sada znamo tko je kriv za dobru ili lošu sliku. 
Loša fotografija, ali ipak dovoljna da dokaže istinu o našem uspjehu
Na vrhu nas je dočekalo ovo
i ovo...jesen ili proljeće, ma tko bi znao....
Opet me prate bube kao na Jankovcu
Pauk je mirno stajao i promatrao veselu družinu
Nakon Kapavca i traženja kestena došli smo natrag u šumarsku kućicu privučeni neodoljivim miomirisima koji su se širili okolo. Kutjevački vinogradari su slavili uspješnu berbu, pa smo se i mi pridružili slavlju...
Baš smo Slavonci
Lijepi dojmovi sa prvog planinarskog izleta brzo se moraju odaslati dalje putem sms-a
"Štikle" svaki puta sve brojnije. Opet fotka samo za ŠumarKu koja bi nam se mogla pridružiti sa svojim "baksama". Obitelji krpelja se pridružila i naša Mira, novopečena planinarka sa full opremom.
A sada se vraćamo na početak priče..Hm...da li smo zbog ovog došli??
Ma neeeeeeeeeeeeeeeeeee...nego zbog ovog ! Tako smo se na kraju dana počastili , tj. Mira je častila za svoj prvi uspješan planinarski dan!
Eto opet smo proveli nedjelju u prirodi. Romanticus budiiiii seeeeeeeeeeeee!
ponedjeljak, 23.10.2006.
Trakošćan, Ravna gora 22.10.2006.
Topla jesen nas je ovaj vikend opet izvuka u prirodu. Četvero radoholičara zaputilo se iz ravne Slavonije u pohod zagorskim bregima. Postali smo nerazdvojni krpelji i lutamo vikendima po lijepoj našoj.
Ravna gora je najsjevernija planina Hrvatskog zagorja. Visoka je 686 metara. Pruža se u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Trup Ravne gore dijele duboki prorezi na nekoliko cjelina. Prekrivena je bjelogoričnom šumom s primjesama crnogorice. Na Ravnoj gori se nalaze dva planinarska doma, o osobitom je čine i kraške zanimljivosti pa je pogodna za planinarske izlete.
Kada se već nađete u tom kraju obavezno posjetite dvorac Trakošćan.
Smješten je u slikovitom bednjanskom kraju, okružn livadama, šumama, malim vinogradima,obroncima zagorskih gora Strahinjščice (847 m), Macelja (715 m), Ravne gore (686 m), Ivanščice (1061 m) čiji se obronci blago spuštaju u dolinu rječice Bednje.
Nastao je u 13. stoljeću kao manja utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Od 1584. pa sve do početka drugog svjetskog rata drži ga vlastelinska obitelj Drašković, a svoj današnji izgled dobio je u 19. stoljeću.
Danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske i u sklopu njega djeluje muzej na četiri razine sa stalnim postavom...Uz dvorac se nalazi i predivno jezero koje je dio kompleksa Parka prirode Trakošćan i nalazi se na 246 metara nadmorske visine. To je akumulacijsko jezero, koje je nastalo u razdoblju od 1853-62. godine izgradnjom brane na rijeci Bednji.
Napravila sam jakoooo puno zanimljivih fotografija i nikako se nisam mogla odlučiti koje bih stavila na blog. Srce mi se kida zbog svih onih koje sam izostavila, no zaista sve nisu mogle doći na red....
Pogled na dvorac
Jezero
Ako se volite voziti pedalinom, jezero je idealno za to, no nama to ovaj put nije bio cilj.
Sa terase dvorca pruža se predivan pogled na Ravnu goru. E zbog nje smo se danas našli u ovom kraju.
No ni ovo nas nije ostavilo ravnodušnima.
Oko 12 h smo krenuli. Postoje dva puta, a mi smo se odlučili krenuti bližim koji vodi kroz vikend naselje. Na samom ulasku u šumu doznali smo da se nalazimo na dobrom putu koji vodi ka internet caffeu
Šuma je puna gljiva. Zaista idealna jesen za njihov rast. Topline i vlage na pretek
Nakon vrlo ugodne šetnje kroz šumu ulazimo u simatično selo. Stanovnicima ne nedostaje mašte
Pogled na okolna brda
Opet mašta i kreativnost na djelu. Detalj koji me zaista obradovao, a cijela kuća je bila okićena klipovima kukuruza.
Cijelim putem su nas pratile relativno dobre markacije, no negdje pred kraj uspona na 20 minuta do vrha ova markacija je skrivena u travi i lako možete otići na krivi put koji je širi u početku nego onaj na koji strijelica ukazuje. Dakle oprez!
Crkva Sveta Tri kralja
Na samom vrhu nalaze se dva planinarska doma, Filićev dom i PD Pusti duh. Mi smo ipak odlučili otići do ovog drugog jer ima predivan vidikovac. Tamo nas je dočekala i vatra, tako da smo odmah navalili na pripremu kasnog ručka. Vjerovatno već pogađate što je bilo na jelovniku
Priznajte, zbog ovog pogleda se isplatilo ustati ujutro u 6 h dok su svi slatko spavali. Već se polako spuštao suton i nije bilo puno vremena za uživanje u pogledu. Treba prije mraka izaći iz šume. Idući put svakako dolazimo ranije.
Tako smo uspjeli iskoristiti još jedan sunčan jesenski dan u prirodi. Nadam se da ste i vi uživali u fotografijama. 
A sada riječ prepuštam drugom krpelju Romanticusu I on je bio neumoran sa svojim foticem!
ponedjeljak, 16.10.2006.
Zvečevo - Jankovac 15.10.2006.
PD Belišće iskoristilo je još jedan lijep nedjeljni dan za planinarenje .
Jankovac, jedna od najljepših gorskih dolina smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom.
Centralni dio park-šume, odnosno glavni prostor okupljanja svih posjetilaca i izletnika je planinarski dom osječkih planinara s velikom livadom ispred. Jankovac je svakako središnje mjesto Parka prirode Papuk koje ne biste smjeli propustiti vidjeti.
Jedno od bitnih obilježja Jankovca su njegove šume. Od posebne vrijednosti šumskog dijela su oaze prašumskog tipa, pojas stabala jasena i javora kod izvora, pojedina stara stabla bukve i javora promjera i preko 1 m. Papučka prašuma bukve i jele predstavlja oazu netaknute prirode.
Posebno treba naglasiti Sekulinačku planinu. Krasi ju višestoljetna šuma bukva i jele djelomično prašumskog karaktera, a zaštićena je u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije.
Svoju zacrtanu rutu smo počeli ujutro u 8 sati, Krenuli smo iz Novog Zvečeva koji je nekada bio popularno izletište. Na žalost hotel je u ratu potpuno uništen, a u Zvečevo jedino dolaze planinari i zaljubljenici u prirodu.
Pripreme prije kretanja
Šuma nas je ugodno iznenadila
Osobno volim kućice u cvijeću, no nije loša ni ova na drvetu. Izgledala je kao da smo zalutali u neku bajku
Napredujemo polako
Treba dobro osigurati zglobove, dečki su bili kavaliri i vezali cipele damama kada je trebalo 
Visoki vrh i malo odmora
Sigurno je sigurno, karta je ipak najpametnija
Nakon odmora smo šetali po Sekulinačkoj planini i propisno se umorili. Pauza za ručak. Ovo sam slikala samo za Da-Vincija Slavonci zaista ne mogu bez ove delicije
i druga verzija iste stvari
A neki su nosili i cijeli nedjeljni ručak
Dok je Romanticus pekao slaninu, ja sam imala gosta na ruksaku
A i on na stomaku 
Nakon odmora i obilnog ručka krenuli smo dalje.
Zajesenilo je....
Stigli smo i do vrha Papuka ( 953 m ), no nismo otišli po pečat jer se već spuštala noć
Nakon osam sati hodanja stigli smo na cilj
Kako se u desetom mjesecu obilježava dan borbe protiv osteoporoze, o kojoj pripremam predavanje, zaključili smo da naša planinarska grupa nikako ne spada u rizičnu skupinu za tu bolest. Dovoljno se krećemo i zdravo živimo, osim ako ne računamo onu slaninu!
utorak, 10.10.2006.
Mecsek , Mađarska 08.10.2006
U nedjelju smo imali čast planinariti po mađarskim gorama i planinama.
Bili smo u dogovoru sa PD Zanatlija iz Osijeka koji su nas vrlo rado primili u svoj autobus. Oni su dogovorili planinarenje po Mecseku sa prijateljima planinarima iz Pečuha koji su nas dočekali i bili nam i vodiči i domaćini cijeli dan.
Naš cilj je bilo mjesto Abalige podno planine Mecsek. Abalige je malo mjesto kraj Pečuha udaljeno nekih dvadesetak kilometara. Krasi ga jezero Orfü . Vozeći se cestom od Pečuha ka Abaligu uživali smo u pogledu na vinograde, te u krasnim vikendicama koje izgledaju poput malih dvoraca.
Planina Mecsek se u ovom kraju uzdiže poput otoka, a prostire se pored najvećeg grada Podunavlja, Pečuha. Gustom šumom obrasla gora Mecsek (najviši vrh Zeng visok je 682 metra) i Villányska brda (442 m) skrivaju dragocjenu prirodnu riznicu. Na njihovim se obroncima rađaju izuzetno kvalitetna vina i posebno ukusno i mirisno voće.
Pečuh (Pécs) je 5. najveći grad u Mađarskoj. Smjestio se na južnoj strani Mecseka čiji vrh krasi TV toranj na koji su Mađari jako ponosni (naime nema razglednice na kojem nema TV tornja)
Prvo smo posjetili pećinu Cszepko barlang koja je stara oko 500 000 tisuća godina. Sama pećina je dugačka 551 metar, ima 81 stepenicu , a u njoj je nastanjeno oko pedeset vrsta različitih životinja od kojih najviše ima šišmiša. Poznata je i kao lječilište za asmatičare jer ima idealne mikroklimatske uvjete. Svaki dan po dva puta se ulazi u pećinu na 30 minuta. Postižu se odlični rezultati u liječenju astme, no reumu od vage u pećini nitko nije spominjao :-)))
Mađari osim tih prirodnih ljepota imaju i puno termalnih izvora, a jedno od najpoznatijih lječilišta je svakako Harkany. No ovaj puta nismo došli na kupanje i liječenje reume nego na planinarenje.
Nakon razgledanja pećine otišli smo u muzej šišmiša a zatim na planinarenje zbog kojeg smo i došli.
Sama ruta je trajala punih pet sati. Najimpozantniji dio je bio vrh Jakap hegy (592m). Radi se o monolitnim stijenama po kojima sam se penjala i rukama i nogama, a od silnih stijena nisam planinu ni vidjela :-)))) 
Na putu smo stali kod ruševina starog manastira Palos colostor Romia gdje smo se odmorili i okrijepili.
Prošli smo i Babas i Jubileum s kojeg puca pogled na okolna jezera. Na kraju smo se spustili do jezera Delolo-kut gdje su domaćini priredili iznenađenje koje se sastojalo od suhe slanine koju smo pekli na ražnjevima, te prikladnih tekućih stvari s kojima smo podmazali grla :-)))
Ulaz u špilju
Ukrasi stvoreni rukom prirode
Ovaj je malo neobičan
Velika dvorana u kojoj se liječi astma
Penjanje na gornju galeriju
Lijep prizor iz gornje dvorane
Pravi šišmiš
i žabica u špilji
Muzej šišmiša
Krenuli smo. Zanimljive markacije. Za svaki pohvalu je markacija staza, nema šanse da zalutamo...A zanimljivo je da svaka staza ovisno o nadmorskoj visini, težini i namjeni ima drugačiju vrstu oznake
Ugodan razgovor sa domaćinima, uglavnom smo se smješkali :-)))
Naš najdraži vodič..legenda belišćanskih planinara
Pogled sa Jubileuma na okolna jezera
Macro i micro :-))
Klopaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Mljacccccccc
Od kuda ovo među slaninom?! Garfieeeeelddddddd..javi se..
Od mene toliko, zasigurno Romanticus ima nešto reći a i pokazati.
ponedjeljak, 02.10.2006.
Jesen u Tvrđi
Kako živim u Selu malom u kojem se uglavnom nikada ništa ne događa, pratim događaje u Osijeku.
Ovaj vikend je bio vrlo bogat raznim događanjima, te sam s prijateljicom otišla u grad.
U četvrtak su u staroj osječkoj jezgri otvorene Jeseni u Tvrđi. To je manifestacija koja se održava treću godinu za redom i svake godine okuplja sve više i više ljudi.
Riječ je o manifestaciji koja ima za cilj pokazati ljudima, pogotovo mlađim naraštajima, kako se nekada pekla rakija, kuhao pekmez od plavih šljiva i niz drugih već po malo zaboravljenih stvari koje je moderan život izgurao, a veliki trgovački centri nam ponudili sve na gotovo.
Manifestacija je počela sa 6 konjskih zaprega koje su iz Tvrđe krenule u sam centar grada te se preko kružnog toka vratile ulicama do stare jezgre. Zatim se na Trgu Svetog Trojstva pekla rakija u starim kazanima na tradicionalan način.
U petak se sve nastavilo vrlo živo. Obilježen je dan baranjskih običaja. Kuhao se fiš, pekli su se šarani u rašljama, a nakon toga je zbor Isusovačke gimnazije održao koncert. Bila je promocija kobasica, kulena i kolača.
Subota je bila vrlo zanimljiva. Na trgu se spremao makedonski ajvar, pekao se pekmez od plavih šljiva. Slovaci su imali svoj štand oko kojeg je bila najveća gužva. Vrijedne žene su pravile stari specijalitet po imenu polesnjak. Radi se od ribanih krumpira koji se posole, višak tekućine se ocijedi, krumpiri se pomiješaju sa brašnom, od mase se prave tanke pogačice i peku u dubokoj masnoći. Zanimljivo je da su sa na trgu našli i američki turisti kojima je sve to bilo vrlo zanimljivo.
Treba naglasiti da su se svi proizvodi od fiša, šarana u rašljama, rakije, vina, ajvara i čobanca nudili besplatno na degustaciju.
Na drugim štandovima je izlagano vino iz erdutskih podruma, šokačke gužvare ili kako neki zovu makovnjače i orehnjače, dok se sa drugih širio miris mesa na roštilju, no pripremljenog na starinski način.
Na kraju su mali osječki gimnastičari imali mali program i dobili veliki zasluženi pljesak.
U to vrijeme se na Pampasu održava međunarodni konjički turnir u trajanju od tri dana. Okupila su se grla iz hrvatske i inozemstva. Teško je bilo izabrati gdje je zanimljivije i bolje. Posjetiteljima će moći gledati u preponsko jahanje, kasački derbi, te utakmicu za pokal grada Osijeka.
A u isto vrijeme se u Bizovcu na toplicama održava SPECIJALNA IZLOŽBA NJEMAČKIH OVČARA CRO SIEGER 2006. Najavljeno je preko 300 pasa, a neki od njih su bili vrijedni i preko 100 000 eura. Svoj su dolazak potvrdili natjecatelji iz Austrije, BiH, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Italije, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Rumunjske, Slovenije i Srbije. Na žalost nisam mogla istovremeno biti na sva tri mjesta.
Evo i slika iz Tvrđe
Trg Svetog trojstva u Tvrđi
Priprema ajvara
Pečenje polesnjaka
Bogati slovački štand kojem se uopće nije moglo prići
Boje jeseni na Unikomovom štandu
I nešto iz mog sela malog, valpovačke gužvarice :-)
Makedonski štand
I na kraju mladi gimnastičari u živopisnim kostimima
Na kraju dana sam se počastila šetnjom po mom malom mjestu 
Park
Poznato mjesto za zaljubljane
Autorica bloga
Suton nad ravnicom
Cijeli dan sam bila na nogama što znači da mi je bolje. Samo da ne "prefalim" jer za idući vikend imam pakleni plan.
Princez, Jaco i Boris..sorry...opet sam bila u trku!! Pusa
