Marketing
Zvečevo - Jankovac 15.10.2006.
PD Belišće iskoristilo je još jedan lijep nedjeljni dan za planinarenje .
Jankovac, jedna od najljepših gorskih dolina smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom.
Centralni dio park-šume, odnosno glavni prostor okupljanja svih posjetilaca i izletnika je planinarski dom osječkih planinara s velikom livadom ispred. Jankovac je svakako središnje mjesto Parka prirode Papuk koje ne biste smjeli propustiti vidjeti.
Jedno od bitnih obilježja Jankovca su njegove šume. Od posebne vrijednosti šumskog dijela su oaze prašumskog tipa, pojas stabala jasena i javora kod izvora, pojedina stara stabla bukve i javora promjera i preko 1 m. Papučka prašuma bukve i jele predstavlja oazu netaknute prirode.
Posebno treba naglasiti Sekulinačku planinu. Krasi ju višestoljetna šuma bukva i jele djelomično prašumskog karaktera, a zaštićena je u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije.
Svoju zacrtanu rutu smo počeli ujutro u 8 sati, Krenuli smo iz Novog Zvečeva koji je nekada bio popularno izletište. Na žalost hotel je u ratu potpuno uništen, a u Zvečevo jedino dolaze planinari i zaljubljenici u prirodu.
Pripreme prije kretanja
Šuma nas je ugodno iznenadila 
Osobno volim kućice u cvijeću, no nije loša ni ova na drvetu. Izgledala je kao da smo zalutali u neku bajku 
Napredujemo polako
Treba dobro osigurati zglobove, dečki su bili kavaliri i vezali cipele damama kada je trebalo 
Visoki vrh i malo odmora
Sigurno je sigurno, karta je ipak najpametnija 
Nakon odmora smo šetali po Sekulinačkoj planini i propisno se umorili. Pauza za ručak. Ovo sam slikala samo za Da-Vincija Slavonci zaista ne mogu bez ove delicije 
i druga verzija iste stvari
A neki su nosili i cijeli nedjeljni ručak
Dok je Romanticus pekao slaninu, ja sam imala gosta na ruksaku
A i on na stomaku 
Nakon odmora i obilnog ručka krenuli smo dalje.
Zajesenilo je....
Stigli smo i do vrha Papuka ( 953 m ), no nismo otišli po pečat jer se već spuštala noć 
Nakon osam sati hodanja stigli smo na cilj
Kako se u desetom mjesecu obilježava dan borbe protiv osteoporoze, o kojoj pripremam predavanje, zaključili smo da naša planinarska grupa nikako ne spada u rizičnu skupinu za tu bolest. Dovoljno se krećemo i zdravo živimo, osim ako ne računamo onu slaninu!
Post je objavljen 16.10.2006. u 17:50 sati.