Gojzerice lutalice
utorak, 10.10.2006.
Mecsek , Mađarska 08.10.2006
U nedjelju smo imali čast planinariti po mađarskim gorama i planinama.
Bili smo u dogovoru sa PD Zanatlija iz Osijeka koji su nas vrlo rado primili u svoj autobus. Oni su dogovorili planinarenje po Mecseku sa prijateljima planinarima iz Pečuha koji su nas dočekali i bili nam i vodiči i domaćini cijeli dan.
Naš cilj je bilo mjesto Abalige podno planine Mecsek. Abalige je malo mjesto kraj Pečuha udaljeno nekih dvadesetak kilometara. Krasi ga jezero Orfü . Vozeći se cestom od Pečuha ka Abaligu uživali smo u pogledu na vinograde, te u krasnim vikendicama koje izgledaju poput malih dvoraca.
Planina Mecsek se u ovom kraju uzdiže poput otoka, a prostire se pored najvećeg grada Podunavlja, Pečuha. Gustom šumom obrasla gora Mecsek (najviši vrh Zeng visok je 682 metra) i Villányska brda (442 m) skrivaju dragocjenu prirodnu riznicu. Na njihovim se obroncima rađaju izuzetno kvalitetna vina i posebno ukusno i mirisno voće.
Pečuh (Pécs) je 5. najveći grad u Mađarskoj. Smjestio se na južnoj strani Mecseka čiji vrh krasi TV toranj na koji su Mađari jako ponosni (naime nema razglednice na kojem nema TV tornja)
Prvo smo posjetili pećinu Cszepko barlang koja je stara oko 500 000 tisuća godina. Sama pećina je dugačka 551 metar, ima 81 stepenicu , a u njoj je nastanjeno oko pedeset vrsta različitih životinja od kojih najviše ima šišmiša. Poznata je i kao lječilište za asmatičare jer ima idealne mikroklimatske uvjete. Svaki dan po dva puta se ulazi u pećinu na 30 minuta. Postižu se odlični rezultati u liječenju astme, no reumu od vage u pećini nitko nije spominjao :-)))
Mađari osim tih prirodnih ljepota imaju i puno termalnih izvora, a jedno od najpoznatijih lječilišta je svakako Harkany. No ovaj puta nismo došli na kupanje i liječenje reume nego na planinarenje.
Nakon razgledanja pećine otišli smo u muzej šišmiša a zatim na planinarenje zbog kojeg smo i došli.
Sama ruta je trajala punih pet sati. Najimpozantniji dio je bio vrh Jakap hegy (592m). Radi se o monolitnim stijenama po kojima sam se penjala i rukama i nogama, a od silnih stijena nisam planinu ni vidjela :-)))) 
Na putu smo stali kod ruševina starog manastira Palos colostor Romia gdje smo se odmorili i okrijepili.
Prošli smo i Babas i Jubileum s kojeg puca pogled na okolna jezera. Na kraju smo se spustili do jezera Delolo-kut gdje su domaćini priredili iznenađenje koje se sastojalo od suhe slanine koju smo pekli na ražnjevima, te prikladnih tekućih stvari s kojima smo podmazali grla :-)))
Ulaz u špilju
Ukrasi stvoreni rukom prirode
Ovaj je malo neobičan
Velika dvorana u kojoj se liječi astma
Penjanje na gornju galeriju
Lijep prizor iz gornje dvorane
Pravi šišmiš
i žabica u špilji
Muzej šišmiša
Krenuli smo. Zanimljive markacije. Za svaki pohvalu je markacija staza, nema šanse da zalutamo...A zanimljivo je da svaka staza ovisno o nadmorskoj visini, težini i namjeni ima drugačiju vrstu oznake
Ugodan razgovor sa domaćinima, uglavnom smo se smješkali :-)))
Naš najdraži vodič..legenda belišćanskih planinara
Pogled sa Jubileuma na okolna jezera
Macro i micro :-))
Klopaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Mljacccccccc
Od kuda ovo među slaninom?! Garfieeeeelddddddd..javi se..
Od mene toliko, zasigurno Romanticus ima nešto reći a i pokazati.
