Gojzerice lutalice
subota, 19.08.2006.
Tko kaže da me nema!?
Godišnji prošao. Na moru je bilo fantastično, dvadeset dana uživanja, kupanja, šetnji, odmaranja, čitanja i svega što čini pravi godišnji bez nerviranja.
No kako je ova godina bar meni potpuno naopako uvijek se dogodi nešto neplanirano. Nakon uživanja na moru, završila sam potpuno nepokretna u krevetu. Moja leđa su izgleda zaključila sa im nije dosta odmora pa su me prikovala punih 7 dana za krevet. Ostala dva tjedna , pa sve do danas sam se vukla kao kifla, perec, brioš, radila vrlo teško, ali izdržala sam. Danas je prvi dan bez bolova, no samo da ne "prefalim" pa da se opet bolovi ne vrate.
No nije to sve. Kako nesreća nikada ne dolazi sama, i komp mi je otkazao poslušnost, tako da sam bila potpuno odsječena od virtualnog svijeta. Bila sam osuđena živjeti u stvarnosti :)
Zahvaljujući dobrim ljudima, vjera u bolje sutra me vodila hrabro naprijed ( lažem- bila sam potpuno shrvana i depresivna od bolova ), no da nije bilo podrške mislim da bih još uvijek ležala i kukala :) Stoga pišem veliko HVALA, a onaj kome je to namijenjeno će se prepoznati i slatko nasmiješiti :)
Dobri Tajo je jučer popravio limenog ljubimca bez kotača ( čitaj komp ), pa sam opet u "sedlu". Sada treba jahati nepreglednim virtualnim prostranstvima i pročitati kako ste mi vi provodili vruće ljetne dane.
Planinarenje čeka da se potpuno oporavim. Ekipa je bez mene "brijala" po Stolu a i oko njega :) dok sam se kupala na moru. Bili su na Dinari dok sam ležala potpuno nepokretna. Imam novi McKinley ruksak od 55 litara koji me tako tužno gleda. Obećala sam mu da ćemo opet osvajati vrhove i uživati u prirodi i dobrom društvu.
A sada ću vam pokazati par slika sa godišnjeg.
Pusa svima :)
Opaka ekipa za kartanje kod Macole :)
priprema ručka
Vrijedna ekipa u Starom Gradu-dnevna
i noćna
jednostavno lijepo
