Gojzerice lutalice

nedjelja, 14.11.2004.

Oprost i zaborav

Razmišljala sam o oprostu i zaboravu. Teška je to tema. Možda netko tko nije proživjeo svoj osobni rat ili neku životnu tragediju ne može razumjeti kako je i zašto teško oprostiti.

Noćas sam ponovo sanjala svoju kuću. Pamtim svaki njen kutak i miris. Svaka kuća ima svoj miris, a moja je mirisala na novo i čisto. Lijep je bio osjećaj otključati vrata i ući u malo carstvo uređeno po vlastitom ukusu, ali na žalost u toj kući su stanovala dva potpuno različita svijeta.

Vrijeme je od tada pa do danas ispisalo na mojim stranicama bezbrojne priče pune boli i gubitka. I vjerujte mi nema tog oprosta i zaborava koji bi izgladio bore nastale od takvog života.

U zadnjih mjesec dana ponovo pokušavam riješiti svoje stambeno pitanje. Sve ide sporo i nepravedno, jer onaj drugi dio svijeta s početka ove priče i dalje živi u svom začaranom dvorcu, ne osvrćući se na sluge i podanike.

Nema zaborava i nema oprosta, ma što god vi o tome mislili, možda samo povremeno vrijeme ublaži oštre hridine na koje sam se spoticala. I ništa više.

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?