Gojine pustolovine

Dok su se Goja, Stanka, Štriga i Monika vozili natrag prema Zagrebu, Štrigi je na um pala jedna pjesma. Ta pjesma se zvala «Balada o Goji», a napisali su je zajedno Štriga i Peksimet jednog lijepog sunčanog dana prije dvije godine. Pjesma je imala jako sjetan i ironičan karakter. Goja nikako nije odobravao tu pjesmu, iako je pomalo bio sretan što je ta pjesma bila posvećena baš njemu, a ne nekome drugome. Pjesma je glasila ovako:

Balada o Goji

Oh, Gojo
Ti si rijetka ptica
Tebe boli Golf jedinica
Vole te Gojo
Razne babe
Ne daju ni babe ništa za džabe

Oh, Gojo
Ti si heroj ulice
Ti si lice svoje guzice
Jarun te zove, srce ti nudi
A ti si Gojo vrlo čudne ćudi

Oh, Gojo
Ti sa ženama znaš
Uvijek im dobar vic ispričaš
Žene vole tvoj opaki šarm
Namjere su tvoje jasne kao dan

Oh, Gojo
Ljudi su zle ćudi
Ali ti nama ipak dobar budi
Neke je donijela roda, neki su iz epruvete
A ti si Gojo ipak nama sretno dijete!

Štriga se nije usudio ovu pjesmu na glas otpjevati. Ipak mu je jedan blagi smiješak pobjegao i pokvario ono turobno raspoloženje koje je nastalo još za vrijeme svađe s Gojom. U glavi mu se poput neke beskonačne petlje vrtio stih: «A ti si Gojo vrlo čudne ćudi». To je bio Peksimetov stih, po Štriginom uvjerenju, jako dobro pogođen. Jer, kome bi još palo napamet da za Goju kaže da je «čudne ćudi»? Nikome, osim možda Peksimetu. I svima onima koji dobro poznaju Goju.

Atmosfera u vikendici je bila vrlo sumorna, a to je rezultiralo odlaskom nekih izletnika. Anita i Jakov su zaključili da je bolje da se vrate prije zore u Zagreb, da uhvate koliko-toliko sna prije radnog dana. Peksimet se, unatoč svom obećanju, nije vratio natrag. Gledec se negdje izgubio, nitko nije znao ni gdje, ni kada. Ukratko, izlet se raspao.
Blagi teleći pogledi su dobro prikazivali umrtvljenost cijele situacije. Goja i Štriga nisu međusobno razgovarali, obojica su bila nasamo sa svojim mislima. Goja više nije bio bijesan, osjećao se nekako prazno i iscrpljeno. Monika i Stanka su izjavile da bi bilo dobro da svi odspavaju malo. Tumbač je već spavao i škrgutao zubima u kutu prostorije.

Goja nije nikako mogao spavati. Otvorio je posljednji 0,33 Heineken i utonuo u carstvo misli. Unatoč iscrpljenosti, izvlačio je određene pouke iz predhodnih događaja. Bogato iskustvo urbanog velegradskog studenta mu je govorilo da je ovaj izlet bio prijeloman njegovom životu. U tom trenutku je usvojio neke vrlo bitne točke koje su nadopunjavale njegove kriterije. Te točke su glasile nekako ovako:

1. Dobro je nekada držati jezik za zubima, naročito ako je Štriga u blizini.
2. Poboljšati kvalitetu «uleta ženama» za nekoliko stupnjeva
3. Držati se «strogo cool» u pijanom i polupijanom stanju
4. Dobro otresti čunu poslije pišanja
5. Ne družiti se pretjerano s FER-ovcima i ne ulaziti s njima u polemike o težinama pojedinih fakulteta ili u polemike o postanku Sunčevog sustava
6. Uvijek biti spreman na dobru šalu i pošalicu
7. Koristiti se lažima kao stilskom figurom prilikom pretjerivanja i samohvale (najbolje su one laži koje nitko ne može nigdje provjeriti)
8. Još bolje razviti vlastitu muskulaturu, žene vole mišićave tipove
9. Koristiti gel za kosu koji nije toliko sjajan u mraku
10. Naučiti cijeli tekst pjesme «Nije mene dušo ubilo»
11. Informirati se detaljno o kulturnim događajima u gradu, kako bi se te informacije mogle vješto upotrijebiti u skladu s točkom 7
12. Kupiti zlatni prsten s poludragim kamenom: takvo prstenje znaju nositi poznati kvartovski kravataši u dobrim automobilima, a Goja je znao da su oni simbol prestiža i moći urbane sredine
13. Skužiti koja je fora s tim «Zabranjenim Pušenjem», zašto to ljudi toliko slušaju
14. Kupiti novi automobil

Upravo je točka 14 bila najbitnija točka. Naime, Goja je bio uvjerenja da dobra «koka» nužno dolazi s dobrim automobilom. Kako je Gojin otac bio prilično bogat, Goja je odlučio odigrati svojevrsni «uguz» prema vlastitoj obitelji. Odlučio je popraviti ocjene na fakultetu, te napokon upisati treću godinu. Tako će, mislio je, napokon zamijeniti onu svoju staru «Paklenu naranču» za nešto mnogo paklenije. Još kad stavi prsten s poludragim kamenom...

(...)

Zora je svanula nad zagorskim brežuljkom.

Goja je jednostavno okrenuo leđa i počeo glasno psovati. Štriga se isprva previjao na travi u agoniji bola, a onda je nekako smogao snage da se podigne na koljena. Nije nikako mogao razmišljati, imao je osjećaj kao da se cijela bol svemira koncentrirala u njegovim rasplodnim organima.
A onda se u njemu probudio osvetnički instinkt. Iako još u strašnoj agoniji, pridigao se nekako na noge. S poda je podigao drvenu letvu i iz sve preostale snage jurišnuo prema Goji. Goja se u tom trenutku okrenuo prema Štrigi. Vremena za uzmicanje više nije bilo, pa je instinktivno zauzeo guard položaj s rukama ispred svoje glave. No, Štrigi to nije smetalo da drvenom letvom ne uputi Goji jedan snažan bočni udarac u lijevi bubreg.
U tom trenutku, Goja je osjetio snažnu bol u svom lijevom bubregu. Pokušao je Štrigi uzvratiti udarac šakom u glavu, ali što zbog svojih kratkih ruku, a što zbog Štrigine spretnosti, Štriga je uzmaknuo ovom udarcu. Nakon toga su jednostavno počeli sijevati udarci s obje strane. Štriga je počeo Goju mlatiti onom letvom, a Goja je šakama i nogama počeo lupati Štrigu gdje god je stigao. Na kraju je Štriga uhvatio Gojinu nogu u naletu, pa su obojica završili na travi u «parteru», i to Goja na Štrigi, u dominantnom položaju.

«Šofe, šofe!!!», povikao je glasno Fogec upravo izašavši iz vikendice.

Nakon ovog Fogecovog pokliča se cijelo društvo osim Gledeca sjatilo da razvadi Goju i Štrigu. Goja je bio toliko bijesan da su ga Frisk i pijani Tumbač jedva držali da ponovo ne napadne Štrigu. Štriga je polagano sjeo na travu da malo odmori svoja jaja. I svoju glavu. Iz nosa mu je curila krv koja je bila posljedica jednog dobro plasiranog Gojinog udarca. Usljedila je neugodna tišina koja je potrajala najmanje pet minuta.

(...)

Zahvaljujući Stankinoj intervenciji, Štrigino krvarenje se zaustavilo. Nakon što se Goja koliko-toliko smirio, cijelo društvo se preselilo u vikendicu. Goja i Štriga su sjeli toliko daleko jedan od drugoga da je između njih mogao komotno sjesti i jedan veći afrički slon mužjak s velikim kljovama. Nitko se isprva nije usuđivao pitati koji su razlozi tučnjave, ali je Fogec nešto naslućivao. Fogec je mislio da je Goja ljut na Štrigu što ovaj nije obavio svoj dio plana oko spriječavanja dolaska ostalih izletnika u podrum. To bi bilo sasvim logično, budući da je on sam Goji (a možda čak i sebi) pokvario planove «barenja» žena, a sve se još više zakomliciralo kad su u podrum došli Frisk i Stanka. Iako ni sam nije znao zašto, Fogec je odjednom osjetio sažaljenje prema Goji. Uputio mu je jedan pogled pun razumijevanja i žaljenja.

«Kaj ti drkadžijo gledaš?!», ljutito je odbrusio Goja Fogecu.

Riječ «drkadžija» nije bila nikako dobrodošla poslije onog događaja u podrumu i ormaru. Fogec je okrenuo pogled od Goje lagano i spretno baš kao i poskok od mungosa u fazi povlačenja na sigurnu udaljenost. Fogec je u ovom slučaju bio poskok, a Goja mungos.