|
Večer je tiho kucala na vrata Štrigine vikendice, a veselo društvo je s vremenom postajalo sve više opušteno i razjareno. Goja je popio već nekoliko Heinekena od 0,33 litra (čak četiri cijela), a to ga je toliko dotuklo da uopće nije mario u što srlja i kakve će to posljedice donijeti nakon triježnjenja. U početku je htio samo «zbariti» Maju, no kako je ugledao onu Majinu čašu i spoznao onaj kauč u Štriginom podrumu, promijenio je to svoje htijenje za, kako to sam običava reći, tristo šezdeset stupnjeva. Vremena za povratak ionako nije bilo: Štriga je uspješno obavio svoj dio zadatka. Nakon kraćeg izbivanja pod velom «Odoh ja po još piva...», Štriga je Goji predao jednu prozirnu ampulu u kojoj se nalazila tajanstvena tekućina bez boje i mirisa. Goja je isprva pomislio da je to obična voda, ali mu je Štriga objasnio da to tako mora biti. Štriga je još jednom naglasio da on od tog trenutka ne želi imati nikakve veze s tim, da stvar u potpunosti prepušta Goji. Goji se još jednom učinilo da je to Štrigi sve skupa smiješno, kao da još uvijek nije vjerovao da je on sam sve to kadar učiniti.
Goja je uspio sjesti blizu Maje i otpočeti s njom razgovor. Maja se interesirala za neke ljude iz osnovne škole, pa je razgovor krenuo u tom smjeru. Jakov je i dalje svirao gitaru, Anita i Dejana su čas razgovarale, čas pjevale. Frisk se sprijateljio sa Stankom, a Tumbač se sprijateljio s bocom domaćeg zagorskog vina. Štriga, Peksimet, Monika, Fogec i Gledec su sjedili oko vatre i razgovarali.
Maja je tako božanstveno izgledala Goji, da je on u svakom trenutku htio skočiti na nju i «konzumirati» određene dijelove njenog tijela. Znao je da priča gluposti (alkohol je u Gojinom mozgu učinio svoje), ali je također znao da ne smije prestati pričati. Neugodna tišina s Majom bi bila zaista neugodna, pa je Goja pod svaku cijenu ubacivao nove teme u razgovor. S vremena na vrijeme bi pogledavao u Majinu čašu koja se sporo, ali sigurno praznila. Mrak je isto tako polako padao na Štrigin brežuljak i obližnji vinograd.
Nakon pola sata ugodnog čavrljanja s Majom, Goji se ukazala prilika. Vidjevši da se Majina čaša ispraznila, Goja ju je ljubazno upitao:
«Hoćeš da ti natočim još?»
«Može, ali ovaj put stavi manje votke, više đusa...», odgovorila je Maja.
Goja je uzeo Majinu čašu i zaputio se u vikendicu koja je bila prazna. Znao je da će mu trebati svega nekoliko sekundi da uspe svoj tajanstveni napitak. Svega nekoliko sekundi i malo sreće. Iz džepa je izvadio staklenu ampulu i bez imalo oklijevanja izlio njen sadržaj u čašu. Potom je do vrha nasuo sok od naranče u nju, i malo je prodrmao. Sve je to trajalo svega nekoliko sekundi. Goja je bio siguran da ga nitko nije primjetio jer su vrata bila zatvorena. Odjednom mu je skočio adrenalin u krvi. Za pola sata će, mislio je Goja, voditi ljubav s Majom u podrumu. Naravno, ako sve bude u redu, i ako Fogec odradi svoj dio «odvraćanja pozornosti».
(...)
Štrigin vinski podrum. Mrak. Miris mošta i vlage. Pravi podrumski miris. Na sred podruma stari kauč. Na kauču deka. Pored kauča stari ormar. Prazan i prašnjav. U pozadini mnogo boca vina u vodoravnom položaju, na drvenim policama. Stare krpe. Stari neispravni motokultivator. S desne strane ulaza, maleni prozor pun paučine. Nema svjetla, ali tako je i bolje, pomislio je Goja.
Goja je došao još jednom sve provjeriti prije nego što Maju dovede do kauča. Bio je sam samcat u podrumu. Brava na vratima je bila ispravna, i to je bilo dovoljno ako netko bude htio ući i ako Fogec ne bude mogao spriječiti ljude da ne zalaze dolje. Goja je sav sretan sjeo na kauč i probao njegove stare amortizere. Pokušao je onda i leći na njega, ali kako je deka bila prilično prašnjava, zaključio je da bi bilo dobro da Maja bude dolje, a on gore. Nakon toga, Goja je iz znatiželje otvorio ormar. Bio je star i prostran, idealno mjesto za igru skrivača. Baš u tom trenutku, na malom prozoru se pojavila sjena. I brzo nestala. Netko je brzim korakom dolazio u podrum.
Goji nije trebalo dugo da dođe do nove ideje. Refleksno se zatvorio u ormar s namjerom da iskoči iz njega i u onom mraku uplaši posjetitelja. Nadao se da bi to mogao biti Fogec, ali i ako nije Fogec, bilo tko je dobro došao, pa čak i neka djevojka. Samo da to sve ne potraje dugo: Goja je trebao taj podrum za nekih desetak minuta. I onda još onoliko koliko to sam izdrži.
U podrum je zaista utrčao Fogec ne zaključavši vrata. Goja ga je u onoj tami mogao vidjeti kroz malu horizontalnu pukotinu na vratima ormara. Nije mu bilo jasno čemu tolika Fogecova žurba.
A onda je saznao. Fogec je došao do kauča i brzo počeo otkopčavati remen na hlačama. Goja je ostao mrtav zapanjen. Nije mu bilo ni na kraj pameti da iskače iz ormara dok ne vidi što će biti. Fogec je ubrzo skinuo cijeli svoj doljnji dio odjeće. I izvadio svoju ponos. I počeo ga netezati. Gore, dolje, gore, dolje...
(...)
Goja je bio mrtav hladan od šoka. I da je htio iskočiti iz ormara, poslije ovakvog prizora više nije ni mogao. Oči su mu se raširile, a usta otvorila u čudu. Fogec je zaista masturbirao naslonjen na onaj kauč na kojem je Goja planirao voditi ljubav s Majom. I to ne bi bilo tako strašno da poslije Fogec nije gurnuo prst u štražnjicu i glasno povikao:
«Ajme fasplodne ljepotice... To mala... Da... To... Aaaaaaaaa! Aaaah... Uh...»
Fogec je, na svoju i Gojinu veliku sreću, brzo svršio. I u prenesenom i doslovnom značenju. Počeo je brisati svoju ruku od onu stranu deke koja je bila okrenuta prema kauču. Da se sakriju tragovi, pretpostavljao je Goja.
A tada se dogodio novi šok, kako za Goju, tako i za Fogeca. Fogec nije primjetio da se još netko spuštao prema podrumu. Točnije, bile su to dvije osobe. Kako nije zaključao vrata, morao je pod hitno nešto smisliti jer je bio u fazi «spuštenih hlača i gaća». Morao se negdje sakriti, i to jako brzo.
U općem nedostatku vremena, Fogec je hitro uskočio u ormar ne primjetivši u prvi mah Goju u njegovoj tamnoj unutrašnjosti. Goja je ostao konzerviran od šoka i užasa. On i Fogec, sami u ormaru. Goja otvorenih usta, Fogec spuštenih hlača. U podrum su ušli Frisk i Stanka.
(...)
Susret Goje i Fogeca u unutrašnjosti ormara je bio popraćen užasom i očitim gađenjem. Fogecu isprva ništa nije bilo jasno, ali je poslije shvatio o čemu se radi. Ni jednom ni drugom nije padalo na pamet da nešto kažu, a kamoli da izađu iz ormara. Frisk i Stanka bi mogli svašta pomisliti kad ih vide zajedno, od čega jednog sa spuštenim gaćama. Fogec je ipak htio nešto reći, ali ga je knedla u grlu zaustavila. Goja je bio vrlo ljutit i bijesan nastalom situacijom. Dodatan problem je bio taj što je ormar bio jedva dovoljan za dvojicu, tako da se Fogec nije mogao sagnuti i navući na sebe svoje doljnje rublje. Međutim, najveći problem je svakako bio taj što su se Frisk i Stanka doselili u podrum i što Goja i Fogec nisu znali koliko će još ostati. Iskreno su se nadali da će to biti vrlo kratko vrijeme.
«Osjetiš li taj miris? Kao haringa nešto...», rekla je šnjofajući Stanka.
«Ja ništa ne osjetim.», odgovorio je šnjofajući Frisk i potegnuo još piva iz boce.
Goji i Fogecu je očito bilo jasno da je Frisk odlučio «zbariti» Stanku, ili je Stanka odlučila «zbariti» Friska. No, kako se radilo o FER-ovcu i učenici frizerske škole, Goja se bojao da bi to moglo potrajati. Sjetivši se Maje koja je već sad trebala biti omamljena od tajanstvene tekućine Štriginog prijatelja iz Zaprešića, Goju je uhvatila još veća tjeskoba, a kapljica znoja mu se od muke stvorila na čelu. Frisk je pokušavao fascinirati Stanku sljedećim riječima:
«Nije FER sam po sebi tako težak, najgori su labosi... Jebeš Ekonomiju... Recimo, ti na nekim fakultetima nemaš labose, ali na FER-u ih imaš... E, to je teško... Kad ti moraš ići na njih i još k tome učiti... To je najgore, ništa ne stigneš... Ja sam ti veliki kampanjac, pa ne idem na predavanja jer mi se ne da... A dosta mojih kolega isto ne ide... Dođem nekad s laptopom pa skidam filmove... Ako ti koji treba, imam sve nove i nešto starih... Ali je zato menza najbolja... Jest da je gužva, ali zato imaš sve vrste salata... Kolači nisu nešto... Ne znam otkud ih dovlače, mora da je neka lijeva slastičarna... Ili ih tamo prave, ne znam stvarno... Ali, nije kao na FSB-u, imaš jedno jelo i bok... Ne, ne, to su naši dobro riješili... To ti je kao privatna menza u sklopu fakulteta... (podrig) ... Pardon... Najgora je druga godina... Jebiga, ako ne padneš prvu, padaš drugu... Ako prođeš drugu, onda padaš treću, to je tako... I papirologija je sređena... Postoje zakoni... Dobro sad, neki se ne pridržavaju, ali opet, za razliku od Prometa, na primjer... Imaš studomat, pa otprintaš sve potvrde... A možeš i ispite preko neta prijaviti... Ma super su to sredili... A korupcije gotovo nema... Tu smo na prvom mjestu... Joj, nema više pive...»
Stanka je slušala Friska s ne baš pretjeranim zanimanjem. Čekala je hoće li Frisk napokon ušutjeti i napraviti prvi korak. Goja i Fogec su se kuhali od muke u ormaru. Frisk je nastavio s istom temom, istim intenzitetom.
«... mogu ja tako prijaviti ispit, pa kad padnem, samo vratim prijavnicu... Ali ne, ti imaš fino bazu podataka, i sve je tamo... Prije je bilo da možeš tri puta izaći na ispit, pa onda četvrti put komisija... Danas više nije tako... Možeš četiri puta izaći, i ako tresneš, upišeš ponovo predmet... To su po meni glupo napravili... Ekipa s foruma ih je totalno popljuvala, mislim, tebi se teoretski može dogoditi da padneš ispit četiri puta, zar ne? Mislim, ima debila koji su pali i osam puta ispit, ali još nisam takvog upoznao... Ne družim se s takvima... A gle, ima frikova, ali znaš kako kažu: Ako si bio frik u srednjoj školi, bit ćeš frik i na FER-u... Gle, imaš frikova i na Pravu... Oni na Pravu samo štrebaju, mi ne bismo mogli tako štrebati... Samo mi daj zadatak, bilo kakav, samo nemoj da štrebam... Daj mi da nešto isprogramiram, ma nek je i u asembleru, boli me briga, samo mi nemoj dati da štrebam, to mi je stvarno odvratno... Pogotovu definicije... A morali smo, iz matematičke analize... Teoremi, dokazi... Svaki teorem valja i dokazati, kako bi rekao jedan naš profesor Ilko, e he he he... A ti ideš u frizersku, zar ne?»
Stanka je umjesto odgovora jednostavno uvalila svoj jezik Frisku u usta. Nije više mogla dočekati da Frisk završi s pričom o svome fakultetu i načinu studiranja. Iako iznenađen Stankinom reakcijom, Frisku se ovo očito svidjelo. Prazna boca od piva mu je lagano skliznula iz ruke. Frisk je s obje ruke zagrlio Stanku i položio je na kauč.
Vidjevši ovo, Goja je zakolutao očima. Na tom kauču je trebao biti on s Majom, a ne neki FER-ovac s odurnom Peksimetovom sestričnom. Pogledao je krajičkom oka Fogeca koji je teško disao. Sreća Gojina što od mraka nije mogao vidjeti Fogeca ispod pasa.
Nakon pola sata šlatanja i hvatanja, te razmjene fluida, Frisk je Stanku počeo polagano skidati. Stanka ga je odmah zaustavila i pokazala prema ulaznim vratima podruma. Frisk je odmah nakon toga poskočio i zaključao vrata. Vrativši se na kauč, nastavio je s započetim poslom.
Iako to do sada nikada nije radio, Frisku je ruka instinktivno skliznula prema Stankinom međunožju (Frisk je nekada davno čitao «Gospodare prstenova», a tamo se spominjalo nekakvo «Međuzemlje»). Stanka je jedno vrijeme uživala u Friskovim dodirima, ali kad je trebalo dalje krenuti, prišapnula je Frisku:
«Još nisam spremna...»
«Nema veze», odgovorio je Frisk.
«Imaš li gumicu?», upitala je Stanka.
«Imam», prišapnuo je Frisk.
«Onda dobro...», odgovorila je Stanka.
Goji je u tom trenutku dosta toga prošlo kroz glavu. Ni sam nije znao zašto, ali se sjetio onog Konobara iz svoga sna. Sjetio se i Maje, ali i Majine čaše. Nije znao zašto se sve to njemu dešava. Misli su mu odjednom prekinuli Stankini isforsirani uzdasi. Goja je pomislio kako će svi osim njega danas svršiti na onom kauču. A trebao je to biti njegov kauč.
|
