|
|
|
Za bolje sutra sa Srbijom Bez imalo lažne patetike priznajem da mi je bilo drago vidjeti Borisa Tadića u Zagrebu. Nimalo me ne smetaju zastave Srbije postavljene po cijeloj trasi kretanja Borisa Tadića. Više od 15 godina je prošlo od prekida rata. Ne kažem (ni u ludilu) da treba zaboraviti sve ono što smo proživjeli tih godina, ali svakako se danas trebamo okrenuti budućnosti. I mi i oni. Toliko je područja na kojim možemo surađivati i zajedno profitirati. Mržnja nas sigurno neće odvesti u bolju zajedničku budućnost. Srbija je jedan od najvažnijih hrvatskih vanjsko-trgovinskih partnera. Robna razmjena između Hrvatske i Srbije u prvih 9 mjeseci ove godine iznosila je 527,6 milijuna dolara, što je 9% više nego u istom razdoblju lani. Robna razmjena između Srbije i Hrvatske u posljednjih 8 godina porasla za 8 puta. Na srbijanskom je tržištu aktivno više od 200 hrvatskih poduzeća (Agrokor, Nexe grupa, Atlantic grupa, Dukat, Vindija...), a Srbija je na drugom mjestu država po ulaganju hrvatskih tvrtki. U turizmu posebno možemo povećati razmjenu turista sa Srbijom. Potražnja postoji. Brojni Srbi rado bi ljetovali na Jadranu, baš kao nekada, a naši studenti i mladi ljudi rado odlaze na vikend zabave u Beograd. Prošlog mjeseca čak 650 studenata ekonomije otišlo je na jedan vikend u Srbiju. Osnovna pretpostavka dobra je prometna povezanost kako Zagreba s Beogradom tako i gradova na obali s Beogradom. Uvođenje zračnih linija već je odavno trebalo organizirati. Cjelogodišnja linija Zagreb-Beograd i sezonske linije Dubrovnik-Beograd, Split-Beograd, Rijeka-Beograd i Pula-Beograd nužna su pretpostavka dolaska većeg broja srpskih turista na našu obalu. 1989. godine Split i Beograd bili su u sezoni povezani čak 35 puta tjedno, odnosno 7 puta dnevno! Danas naravno ne bi postojala tolika potražnja, ali 3-4 leta tjedno od lipnja do rujna mogla bi se odlično popuniti. Hvala svima koji su podržali akciju Korak u život, a oni koji to još nisu neka pročitaju moj prošli post u kojem će naći detaljne informacije na koje sve načine mogu pomoći: Korak u život Za ovo vam treba tek 2 minute, a nekome ćete osigurati bolju budućnost, zato ne budite lijeni i kliknite na link. Vaš Funky Business Korak u život Humanitarna akcija „Korak u život“ pokrenuta je s ciljem osiguravanja stipendija mladim ljudima koji nakon stjecanja punoljetnosti izlaze iz domova za nezbrinutu djecu i udomiteljskih obitelji, a žele se fakultetski obrazovati. U Hrvatskoj godišnje više od 200 djece bez roditeljske skrbi iz dječjih domova i udomiteljskih obitelji završava srednju školu, od kojih velik broj njih ima želju, ali ne i mogućnost, za studiranjem. Ovim putem molim sve kolege blogere koji imaju otvoren facebook profil da se učlane u grupu na sljedećem linku: Facebook stranica jer će tako darovati 1 kunu ovoj humanitarnoj akciji. Ja sam jedan od sretnika koji nije imao problema s financiranjem studija, stanovanjem i prehranom tijekom studija, ali baš me ta činjenica potakla da poduprem ovu hvale vrijednu akciju jer sam uvijek suosjećao s onim kolegama koji žive puno skromnije od mene, paralelno rade i studiraju, mjesecima štede za apsolventsko putovanje... Oni blogeri koji nemaju facebook profil mogu pomoći pozivom na broj 060 9009, cijena poziva je 5 kn plus PDV ili uplatom na žiro račun akcije „Korak u život“: Zagrebačka banka d.d. 2360000-1102052855. Akciju „Korak u život“ organizira Rotary Klub Zagreb Kaptol. Akciju su svojim aktivnim sudjelovanjem podržavala i mnoga poznata imena hrvatskog sporta, glazbe i kulture: Severina, Slaven Bilić, Ivano Balić, Toni Cetinski, Gordan Kožulj, Iva Šulentić i Ištvan Varga. Link za Web stranicu Korak u život. Pomozite na neki od tri gore navedena načina ovoj djeci koja nisu imala tako sretno djetinjstvo kao i Vi, vjerujte mi, osjećat ćete se bolje! Dragi moji, dovoljan je samo jedan klik, samo jedan poziv i nekome ćete osigurati školovanje... Mi smo to dužni napraviti tim mladim ambicioznim ljudima... Putopis: Jugozapadna Srbija Zagreb – Beograd – Užice – Drvengrad – Zlatibor – Tara – Beograd – Zagreb Gore navedenu turu prošao sam prošli tjedan od srijede do ponedjeljka. Srijeda – Beograd. Iz Zagreba do Beograda sam putovao jednom beogradskom agencijom koja svakodnevno povezuje Zagreb i Beograd na najkomforniji način. Vozač je sa kombijem došao po mene na kućnu adresu u Zagrebu i vozio me do adrese koju sam mu rekao u Beogradu. Nešto kao međugradski taksi. Ugodno sam se iznenadio, svaka čast vlasniku na dobroj ideji s obzirom da te dvije metropole nisu zračno povezane. Vožnja traje 4 i pol sata s jednom pauzom od 15ak minuta. Cijena povratne karte je 70 €. Prespavao sam tu večer kod prijateljice u Beogradu točnije nisam baš spavao jer se pored izvrsnog noćnog života u Beogradu teško može spavati. Četvrtak – Užice. Nakon što sam se naspavao u 13 sati sam hvatao autobus za Užice koji kreće sa Glavnog autobusnog kolodvora u Beogradu. Nakon 3 i pol sata vožnje stigao sam u Užice. Važno je da za prijevoz do Užica koristite autobuse Zlatan Reisen ili Gaga Tours jer jedino te kompanije nude express linije bez stajanja. Ukoliko želite posjetiti Zlatibor, Taru i Drvengrad najbolje je smjestiti se u Užice odakle krećete na svakodnevne izlete. Užice, od 1946. do 1992. godine zvalo se Titovo Užice, leži na obalama rijeke Đetinje i željezničke pruge Beograd-Bar, glavni grad Zlatiborskog okruga, jedne od administracijskih cjelina Srbije. Ima oko 53 000 stanovnika. U samom gradu preporučam posjetiti drugu najstariju elektranu u svijetu, sagrađena je prije 110 godina, (prva je na Niagari) i gradsku tvrđavu, a za noćni izlazak „If bar“ sa izvrsnom živom svirkom ako se radi o danima četvrtak, petak ili subota. Petak – Drvengrad. Drvengrad je etno selo u općini Užice. Drvengrad je smješten na razmeđi Zlatibora i Tare. Osnovano je i izgrađeno na brdu Mećavnik po zamisli filmskog reditelja Emira Kusturice za potrebe snimanja filma „Život je čudo“. Mećavnik nadvisuje selo Mokra Gora i visinski je na istom nivou sa željezničkom stanicom Jatare kroz koju prolazi pruga uskog kolosjeka „Šarganska osmica“. U centralnom djelu sela je trg popločan drvenom kockom i sječenim drvenim pragovima i opkoljen brvnarama. Brvnare su autentične i prenijete, neke iz tih krajeva, a neke iz Republike Srpske, u vidu skeleta i postavljene na kamene temelje. Drvengrad je dobio status grad-hotel sa četiri zvjezdice, a na udaljenosti od 8 kilometara se gradi ski staza Iver. Iako je selo malo, Kusturica je uredio i označio ulice. Glavna ulica nosi naziv Ive Andrića, a pored toga postoje ulice Diega Maradone, Miodraga Petrovića Čkalje, Felinija i Bergmana. Subota – Zlatibor. Zlatibor je posebno atraktivan zimi (oko Nove godine i u siječnju) te ljeti. U ovo doba godine pomalo je prazan. Zimi je posebno zanimljiv onima koji se vole grudati i sanjkati, a manje pravim skijašima jer ima kratku ski stazu. U centru samog mjesta nalazi se slikovito jezero okruženo s jedne strane klubovima i restoranima, a s druge strane luksuznim apartmanskim naseljem koje je savršeno uređeno i njime se možete slobodno prošetati. Cjelokupno mjesto okruženo je gustom visokom šumom i odlično je za šetnju. Na maloj uzbrdici nalazi se Titova vila, točnije jedna od tko zna koliko. Nedjelja – Tara. Nacionalni park Tara (proglašen 1981. NP-om) obuhvaća površinu od 22.000 hektara na najvišem djelu planine Tare i nalazi se na teritoriju općine Bajina Bašta i Užice. Predivna priroda osvaja brojne posjetitelje. Nakon posjeta Tari popodnevnim autobusom u 14.50 uputio sam se prema Beogradu, odakle sam iduće jutro nastavio za Zagreb, naravno nedjelja večer iskorištena je za izlazak, ipak u ovoj metropoli zabave za odličan izlazak dan u tjednu nije nimalo bitan. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
