|
|
|
Putopis: Jugozapadna Srbija Zagreb – Beograd – Užice – Drvengrad – Zlatibor – Tara – Beograd – Zagreb Gore navedenu turu prošao sam prošli tjedan od srijede do ponedjeljka. Srijeda – Beograd. Iz Zagreba do Beograda sam putovao jednom beogradskom agencijom koja svakodnevno povezuje Zagreb i Beograd na najkomforniji način. Vozač je sa kombijem došao po mene na kućnu adresu u Zagrebu i vozio me do adrese koju sam mu rekao u Beogradu. Nešto kao međugradski taksi. Ugodno sam se iznenadio, svaka čast vlasniku na dobroj ideji s obzirom da te dvije metropole nisu zračno povezane. Vožnja traje 4 i pol sata s jednom pauzom od 15ak minuta. Cijena povratne karte je 70 €. Prespavao sam tu večer kod prijateljice u Beogradu točnije nisam baš spavao jer se pored izvrsnog noćnog života u Beogradu teško može spavati. Četvrtak – Užice. Nakon što sam se naspavao u 13 sati sam hvatao autobus za Užice koji kreće sa Glavnog autobusnog kolodvora u Beogradu. Nakon 3 i pol sata vožnje stigao sam u Užice. Važno je da za prijevoz do Užica koristite autobuse Zlatan Reisen ili Gaga Tours jer jedino te kompanije nude express linije bez stajanja. Ukoliko želite posjetiti Zlatibor, Taru i Drvengrad najbolje je smjestiti se u Užice odakle krećete na svakodnevne izlete. Užice, od 1946. do 1992. godine zvalo se Titovo Užice, leži na obalama rijeke Đetinje i željezničke pruge Beograd-Bar, glavni grad Zlatiborskog okruga, jedne od administracijskih cjelina Srbije. Ima oko 53 000 stanovnika. U samom gradu preporučam posjetiti drugu najstariju elektranu u svijetu, sagrađena je prije 110 godina, (prva je na Niagari) i gradsku tvrđavu, a za noćni izlazak „If bar“ sa izvrsnom živom svirkom ako se radi o danima četvrtak, petak ili subota. Petak – Drvengrad. Drvengrad je etno selo u općini Užice. Drvengrad je smješten na razmeđi Zlatibora i Tare. Osnovano je i izgrađeno na brdu Mećavnik po zamisli filmskog reditelja Emira Kusturice za potrebe snimanja filma „Život je čudo“. Mećavnik nadvisuje selo Mokra Gora i visinski je na istom nivou sa željezničkom stanicom Jatare kroz koju prolazi pruga uskog kolosjeka „Šarganska osmica“. U centralnom djelu sela je trg popločan drvenom kockom i sječenim drvenim pragovima i opkoljen brvnarama. Brvnare su autentične i prenijete, neke iz tih krajeva, a neke iz Republike Srpske, u vidu skeleta i postavljene na kamene temelje. Drvengrad je dobio status grad-hotel sa četiri zvjezdice, a na udaljenosti od 8 kilometara se gradi ski staza Iver. Iako je selo malo, Kusturica je uredio i označio ulice. Glavna ulica nosi naziv Ive Andrića, a pored toga postoje ulice Diega Maradone, Miodraga Petrovića Čkalje, Felinija i Bergmana. Subota – Zlatibor. Zlatibor je posebno atraktivan zimi (oko Nove godine i u siječnju) te ljeti. U ovo doba godine pomalo je prazan. Zimi je posebno zanimljiv onima koji se vole grudati i sanjkati, a manje pravim skijašima jer ima kratku ski stazu. U centru samog mjesta nalazi se slikovito jezero okruženo s jedne strane klubovima i restoranima, a s druge strane luksuznim apartmanskim naseljem koje je savršeno uređeno i njime se možete slobodno prošetati. Cjelokupno mjesto okruženo je gustom visokom šumom i odlično je za šetnju. Na maloj uzbrdici nalazi se Titova vila, točnije jedna od tko zna koliko. Nedjelja – Tara. Nacionalni park Tara (proglašen 1981. NP-om) obuhvaća površinu od 22.000 hektara na najvišem djelu planine Tare i nalazi se na teritoriju općine Bajina Bašta i Užice. Predivna priroda osvaja brojne posjetitelje. Nakon posjeta Tari popodnevnim autobusom u 14.50 uputio sam se prema Beogradu, odakle sam iduće jutro nastavio za Zagreb, naravno nedjelja večer iskorištena je za izlazak, ipak u ovoj metropoli zabave za odličan izlazak dan u tjednu nije nimalo bitan. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
