|
|
|
Hrvatska u finalu SP-a! PROUD TO BE CROAT! Večeras se u Areni Zagreb pisala povijest... Svi Hrvati mogu biti ponosni na našu repku! Južna Koreja, Kuvajt, Kuba, Mađarska (22:27), Slovačka (25:31), Francuska (19:22), i večeras Poljska (29:23)! Ovom nizu reprezentacija koje je Hrvatska pobijedila nadam se da će se pridružiti i Francuska u nedjeljnom finalu Svjetskog rukometnog prvenstva. Poljska se večeras moramo priznati odlično držala. Pobijedila je odlične momčadi poput Srbije, Danske i Norveške. Spomenimo također i da smo na Olimpijskim igrama u Pekingu izgubili upravo od Poljske što ovu pobjedu čini još veličanstvenijom. Rezime prvog poluvremena: Ivan Čupić (bek) zabija prvi, treći, četvrti i deveti gol (sve iz sedmerca), Domagoj Duvnjak drugi, peti i sedmi, Blaženko Lacković osmi, dvanaesti i trinaesti, Ivano Balić samo jedan gol (12.), Tonči Valčić i Hrvatin bez pogodaka, Pero Metličić izvrstan sa dva pogotka (6. i 10.). Golman Alilović zaslužan za brojne obrane. Igor Vori zabija četrnaesti gol (uz svoj jedanaesti gol) čime se završava prvo poluvrijeme i Hrvatska odlazi na pauzu sa tankih jedan gol razlike. Jurašek, Jurecki i Marcin Lijewski su odradili odličan posao za repku Poljske, a Hrvatska je izgubila na koncentraciji i Poljaci su iskoristili priliku te se približili na samo jedan gol razlike. Jedna zanimljivost: teren se raspao u 20. minuti igre te su tri „stričeka u odjelima“ lijepila pod koji je postavljao čini mi se Jure Radić, ali nisam siguran, pa neću suditi bez dokaza. Komentatori kažu da je IHF (International Handball Federation) glavni krivac za loš teren. Njemačko suđenje: korektno. Rezime drugog poluvremena: II. poluvrijeme počinjemo rezultatom 13:14 za nas. Igra odlično započeta zahvaljujući dvostrukom isključenju (jedan za drugim) poljskih igrača što su dobro iskoristili Čupić (tri pogotka: 15.,18.,19.) te Metličić (16.) i Vori (17.). Maksimalno iskorištena nepovoljna situacija za reprezentaciju Poljske. Čupić zabija svoj osmi pogodak u 38-oj minuti, dvadeseti pogodak za nas i najviših plus 6 za nas. Metličić zabija 21. gol. Duvnjak u 40-oj minuti postiže 22. gol. Teren se opet raspada, ponovno se prekida utakmica i lijepi podloga. Susret će se znatno produžiti zbog problema s podlogom. Marko Kopljar (22 godine iz Metkovića, obrana) dobiva isključenje 2 minute. U 44-oj minuti Čupić zabija 23. gol sa 7 metara te 3 minute kasnije 25. gol. U međuvremenu Metličić zabija 24. gol. Totalna euforija u Areni te fan zoni na Jelačić placu. Ogromnih 7 golova razlike (25:18) za nas u 49-oj minuti. Čupić opet zabija sa 7 metara. Isključenje poljskog igrača Krysztofa Lijewskog (Marcinov brat). Čupić opet zabija u poljsku mrežu svog dvanaesti pogodak od ukupno 13 pokušaja. Poljaci zabijaju 20. pogodak. Imamo sigurnih plus 7 golova. U Areni počinje fešta. Manje od 6 minuta do kraja. Ivano Balić zabija svoj drugi gol. Mateo Hervatin zabija svoj prvi gol. Publika čeka završni zvižduk. Svi gledatelji su na nogama. Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva. Njemačko suđenje: korektno. Arena je večeras pokazala da ima odlične navijače koji sada mogu parirati onim splitskim u Spaladiumu! Spaljivanje srpske zastave Ne želim u ovoj situaciji braniti divlje Zadrane koji u velikom broju nisu čuli za kulturu (ne generaliziram!) niti pojedince u Zagrebu koji su pokušali spaliti srpsku zastavu, ali MORAMO uzeti u obzir činjenicu da smo prije samo 14 godina još bili su ratu, još uvijek se tada proljevala hrvatska krv za nezavisnost. U potpunosti razumijem mlade ljude koji su svoju mladost ostavili na ratištu za slobodu domovine da su sada još uvijek osjetljivi na isticanje velikosrpskih simbola u našoj Hrvatskoj! „Spaljena je zastava države koja je napadala i razarala moju zemlju“, kaže jedan od sudionika rasprave na forumu jednog portala. Evo kako jedan Zadranin komentira nastalu situaciju: „Ko jebe zastavu nebi da oni nama nisu palili zastave,zviždali,palili ambasade ,bombardirali gradove ,klali ranjenike i nevine, ko ih jebe i ja ću im je spalit ako triba!“ S druge strane na forumu se može pročitati da su Srbi bjesni na Hrvate jer smo priznali Kosovo, a dobro znaju da Kosovo nisu izgubili zbog Hrvatske nego zbog ideje o velikoj Srbiji koja se pokazala pogubnom za narod čije ime s riječi čast izgleda poput ulja i vode. A i sjetimo se kako su Srbi prodali „Kosovo za Nike patike“... WELCOME OBAMA Iako nam je Amerika daleko i iako se u Hrvatskoj ne posvećuje toliko pažnje današnjoj inauguraciji novog američkog predsjednika Obame, ja sam baš ponosan što živim u vremenu kada je Amerika prvi puta u povijesti dobila afroamera za predsjednika. Nije toliko ni poanta što je Barack crnac koliko me dojmio njegov životopis. Punim imenom Barack Husein Obama, rođen je 4. kolovoza 1961. godine, u američkoj saveznoj zemlji Hawaii. Majka mu je iz Kanzasa, a otac Afrikanac.   Većinu djetinjstva proveo je na Havajima, gdje je živio kod djeda i bake. Završio je pravo na sveučilištu Harvard, a u prvim godinama svog rada, posvetio se socijalnim pitanjima siromašnih građana Chicaga. Tamo je naime, nekoliko godina radio kao socijalni radnik, da bi se politikom počeo aktivnije baviti sredinom 90-ih godina. S budućom suprugom Michelle, Barack Obama upoznao se nakon što je počeo stažirati u jednoj odvjetničkoj trtki. Michelle mu je postala mentorica. Bili su jedini crnci u toj tvrtki. Ovom izjavom me Obama posebno dojmio te je ostavljam za kraj. „Postoje samo Sjedinjene američke države. Ne postoji Amerika crnaca i Amerika bijelaca, nema latinske i azijske Amerike, postoje samo SAD.“ First Anniversary Danas je mom blogu prvi rođendan. Prošlo je točno godinu dana od objavljivanja prvog posta. Kako to i priliči jednom bebi-blogu još puno prostora ostalo je za poboljšavanje sadržaja i izgleda bloga. U tom pravcu nedavno je blog dobio novi dizajn koji je dizajnirao bloger Duckz. Nadam se da vam se sviđa. Što se tiče samog sadržaja tu tek predstoje velike promjene, ali ipak neke stvari se neće promijeniti koliko god se one nekima ne sviđaju jer one čine ovaj blog jedinstvenim i posebnim. Evo nekoliko zanimljivih i manje zanimljivih statističkih podataka: u prvoj godini objavljeno je ukupno 75 postova što je u prosjeku 6 postova mjesečno odnosno 1,5 tjedno. Svaki post u prosjeku je pročitalo 60 posjetitelja koji su ostavili do 10 komentara po postu. Toliko o brojkama koje će nadam se svake godine biti sve veće i veće. Ukoliko ove brojke usporedimo s nekim najpopularnijim blogovima one se ne čine značajnima, ali ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da se blog uglavnom bavi politikom, ekonomijom i gospodarstvom tada one ipak izgledaju perspektivno. Blog se dva puta pojavio na naslovnici. Prvi puta u sklopu Europskog nogometnog prvenstva s postom na temu Kako jeftino otići na utakmicu, a drugi puta u sklopu izvanrednog stanja u državi na temu: Ubijen Ivo Pukanić! Koliko me god ta činjenica pojavljivanja na naslovnici čini ponosnim, s druge strane me i "ljuti" jer su teme iz moje domene koje su zaista kvalitetno obrađene ostale neprimjećene, a moji komentari aktualnih događanja su pobudili veću pažnju. Moj komentar na ubojstvo Ive Pukanića u centru Zagreba citirale su na svojim web stranicama vodeći svjetski web portali poput Global Voices`s Entry i Urlfan. Evo kratke kronologije postova podjeljenih po područjima: tijekom protekle godine pisao sam o svojim putovanjima u Budimpeštu, Beograd, Dubrovnik... zatim o aktualnim događanjima u politici poput proglašenja nezavisnosti Kosova, pozivnice Hrvatskoj za ulazak u NATO, posjeta predsjednika Busha Zagrebu, pobjedi Obame, slovenskoj blokadi, slučaju Laptalo, akciji INDEX te naravno o nogometnom ludilu u lipnju 2008. Nažalost bilo je tu i puno osobnih i obiteljskih tragedija i ubojstava: slučaj Pukanić, Luka Ritz, Ivana Hodak, Mario Kusanić pa sve do Borisa i Dina Dvornika, Martine Pirić, nogometaša Čustića... Za kraj bi se htjeo zahvaliti svim čitateljima i posjetiteljima na komentarima koje su ostavljali, a posebno se zahvaljujem sljedećim blogerima: Skaski, Sinke, Maloj Crnoj Knjižici, Bugenviliji, Lipoj Mari, Pričama iz Bečke Šume, Mihaeli Hadrian (LobyM), Amerikancu, Mamishu, Slatkoj Maloj i svima drugima kojih se nisam sada sjetio. Svima veliko hvala na nesebičnoj podršci u stvaranju ovog bloga! Do skorog čitanja! Lijep pozdrav :) Prosjaci Otkad znam za sebe, a posebno u ovo vrijeme recesije i niskih temperatura, stotine beskućnika, Roma, lažnih siromaha i onih pravih prose novac na razne načine po zagrebačkim ulicama. Evo nekih oblika prosjačenja s kojima sam se susretao i koji me s godinama sve više živciraju. Znam da ponekad ljudi zaista nemaju drugog izlaza iz financijske krize te da ne prose za BMW već za koricu kruha, ali opet me sve to živcira. Prvo, zvonjava na kućnim vratima, slijedi tužna priča i još tužniji pogled, ili je u pitanju bolest ili gubitak posla, cilj je isti: isprositi koju kunu. Drugo, dok čekate red u bolničkim hodnicima prilazi vam žena s buntom nalaza i rtg snimkama svog sina/kćeri i prosi novac za liječenje, lijekove ili operaciju u inozemstvu. Treće, dok ste u kafiću i ispijate omiljeni espresso, prilazi vam mali Rom, razvlači harmoniku te brže-bolje tražite koju kunu sitnog da prestane ta milozvučna svirka koja vam kvari ugodno ispijanje kave i razgovor. Četvrto, na ulici ili nekom trgu, povlači vas za rukav i moli koju kunu za kupovinu peciva iz pekare (čitaj: Balića) ili slično. Peto, ovo je sofisticirana verzija prosjačenja po bolničkim hodnicima. Ironično ću je nazvati e-prosjačenje. Radi se o skeniranju nalaza i povijesti bolesti te slanju istih na tisuće e-mail adresa sa detaljnim uputama kako uplatiti novac na prosjakov žiro-račun. Krizno stanje - krivi smo sami, a ne Rusija i Ukrajina Tek danas se naš dragi premijer zapitao kako Hrvatska nema plina! Nije ni čudo kada nam je Rusija zavrnula ventile, a zima najhladnija u posljednjih barem 5 godina koliko se ja sjećam. Vani -10 minimalno, grijanje u svim stanovima na 21,22 pa i više stupnjeva, a plina sve manje i manje. Spor Ukrajine i Rusije ne smije biti krivac Hrvatskoj za nestašicu plina jer smo mi sami krivi što smo se doveli u ovakvu situaciju to jest kriva je loša Vladina energetska strategija. Proizvodimo dovoljno plina za pokrivanje 60% vlastitih potreba, dakle "samo" 40% uvozimo iz Rusije preko Ukrajine. Problem smo mogli jednostavno riješiti da smanjimo izvoznu količinu plina prema Italiji. Usputno, taj plin izvozimo Italiji po manjoj cijeni od one koju plaćamo Rusiji za uvozni plin. Ne trebam uopće komentirati, već samo reći: živjela Vlada! Idemo dalje! Drugo rješenje je izgradnja LNG terminala u Omišlju koji je preduvijet za uvoz plina iz Libije i Katra. Treće rješenje je izgradnja Jadransko-jonskog plinovoda od Irana do Italije na koji bi se mi priključili. Zašto Vlada nije razmotrila niti jedno od ova tri rješenja nikada nam neće biti jasno. Zato jer nije ni njima samima. A najlakše je kukati kada se svojom krivicom dovedemo u ovakvo krizno stanje. Nova godina - nova prilika Danas je završio moj odmor. Vratio sam se redovitim radnim obvezama nakon božićnog i novogodišnjeg slavlja. Većina ljudi ovih dana postaje depresivna i izjavljuju "a sad opet sve ispočetka" i slično. Ja sam također ponekad podlegao toj poslijeblagdanskoj depresiji, ali ove godine sam odlučio sve loše stvari uključujući depresiju ostaviti iza sebe, u staroj godini, i veseliti se početku nove godine jer je ona za mene nova prilika. Prilika da popravim neke stvari iz 2008. i nastavim one dobre projekte i druge male stvari koje me uveseljavaju u ovaj godini. Odlučio sam u ovoj godini malo više putovati, barem na neka vikend-putovanja po Hrvatskoj i bližem inozemstvu. Putovanja me najbolje opuštaju. Volim se voziti avionom, vlakom, autom na neke zanimljive destinacije, volim upoznavati nove ljude, kulture, običaje. Sve me to usrećuje kao malo dijete nova igračka. Zavidim onim Hrvatima koji se sada skijaju jer su započeli ovu godinu jednim prelijepim putovanjem. Zaboravite barem na kratko krizu, otpuštanja radnika, gašenje tvornica i druge loše vijesti, uživajte barem malo s obitelji u sniježnim radostima makar na Sljemenu ili nekoj planini blizu vašeg doma ili pak uživajte u toplini svog doma ako ne volite temperature u velikom minusu. Svim čitateljima želim uspješnu, zdravu i veselu Novu godinu! |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
