Otkad znam za sebe, a posebno u ovo vrijeme recesije i niskih temperatura, stotine beskućnika, Roma, lažnih siromaha i onih pravih prose novac na razne načine po zagrebačkim ulicama. Evo nekih oblika prosjačenja s kojima sam se susretao i koji me s godinama sve više živciraju. Znam da ponekad ljudi zaista nemaju drugog izlaza iz financijske krize te da ne prose za BMW već za koricu kruha, ali opet me sve to živcira.
Prvo, zvonjava na kućnim vratima, slijedi tužna priča i još tužniji pogled, ili je u pitanju bolest ili gubitak posla, cilj je isti: isprositi koju kunu.
Drugo, dok čekate red u bolničkim hodnicima prilazi vam žena s buntom nalaza i rtg snimkama svog sina/kćeri i prosi novac za liječenje, lijekove ili operaciju u inozemstvu.
Treće, dok ste u kafiću i ispijate omiljeni espresso, prilazi vam mali Rom, razvlači harmoniku te brže-bolje tražite koju kunu sitnog da prestane ta milozvučna svirka koja vam kvari ugodno ispijanje kave i razgovor.
Četvrto, na ulici ili nekom trgu, povlači vas za rukav i moli koju kunu za kupovinu peciva iz pekare (čitaj: Balića) ili slično.
Peto, ovo je sofisticirana verzija prosjačenja po bolničkim hodnicima. Ironično ću je nazvati e-prosjačenje. Radi se o skeniranju nalaza i povijesti bolesti te slanju istih na tisuće e-mail adresa sa detaljnim uputama kako uplatiti novac na prosjakov žiro-račun.
Post je objavljen 13.01.2009. u 19:42 sati.