Danas je mom blogu prvi rođendan. Prošlo je točno godinu dana od objavljivanja prvog posta. Kako to i priliči jednom bebi-blogu još puno prostora ostalo je za poboljšavanje sadržaja i izgleda bloga. U tom pravcu nedavno je blog dobio novi dizajn koji je dizajnirao bloger Duckz. Nadam se da vam se sviđa. Što se tiče samog sadržaja tu tek predstoje velike promjene, ali ipak neke stvari se neće promijeniti koliko god se one nekima ne sviđaju jer one čine ovaj blog jedinstvenim i posebnim.
Evo nekoliko zanimljivih i manje zanimljivih statističkih podataka: u prvoj godini objavljeno je ukupno 75 postova što je u prosjeku 6 postova mjesečno odnosno 1,5 tjedno. Svaki post u prosjeku je pročitalo 60 posjetitelja koji su ostavili do 10 komentara po postu. Toliko o brojkama koje će nadam se svake godine biti sve veće i veće. Ukoliko ove brojke usporedimo s nekim najpopularnijim blogovima one se ne čine značajnima, ali ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da se blog uglavnom bavi politikom, ekonomijom i gospodarstvom tada one ipak izgledaju perspektivno.
Blog se dva puta pojavio na naslovnici. Prvi puta u sklopu Europskog nogometnog prvenstva s postom na temu Kako jeftino otići na utakmicu, a drugi puta u sklopu izvanrednog stanja u državi na temu: Ubijen Ivo Pukanić! Koliko me god ta činjenica pojavljivanja na naslovnici čini ponosnim, s druge strane me i "ljuti" jer su teme iz moje domene koje su zaista kvalitetno obrađene ostale neprimjećene, a moji komentari aktualnih događanja su pobudili veću pažnju. Moj komentar na ubojstvo Ive Pukanića u centru Zagreba citirale su na svojim web stranicama vodeći svjetski web portali poput Global Voices`s Entry i Urlfan.
Evo kratke kronologije postova podjeljenih po područjima: tijekom protekle godine pisao sam o svojim putovanjima u Budimpeštu, Beograd, Dubrovnik... zatim o aktualnim događanjima u politici poput proglašenja nezavisnosti Kosova, pozivnice Hrvatskoj za ulazak u NATO, posjeta predsjednika Busha Zagrebu, pobjedi Obame, slovenskoj blokadi, slučaju Laptalo, akciji INDEX te naravno o nogometnom ludilu u lipnju 2008. Nažalost bilo je tu i puno osobnih i obiteljskih tragedija i ubojstava: slučaj Pukanić, Luka Ritz, Ivana Hodak, Mario Kusanić pa sve do Borisa i Dina Dvornika, Martine Pirić, nogometaša Čustića...
Za kraj bi se htjeo zahvaliti svim čitateljima i posjetiteljima na komentarima koje su ostavljali, a posebno se zahvaljujem sljedećim blogerima: Skaski, Sinke, Maloj Crnoj Knjižici, Bugenviliji, Lipoj Mari, Pričama iz Bečke Šume, Mihaeli Hadrian (LobyM), Amerikancu, Mamishu, Slatkoj Maloj i svima drugima kojih se nisam sada sjetio.
Svima veliko hvala na nesebičnoj podršci u stvaranju ovog bloga! Do skorog čitanja! Lijep pozdrav :)
Post je objavljen 18.01.2009. u 15:46 sati.