ponedjeljak, 11.08.2008.
srce na pauzi
na liticama nade sjedila je, gledajuci u ponor gdje su se valovi lomili o stjene, i skladali tako poznatu baladu, njene misli stavljali u prazan hod, pogledom u daljinu sanjala je o ljubavi koju jos u oci pogledala nije, a tako je dobro znala kako te oci izgledaju,znala je kako izgleda i najmanji detalj te ljubavi, najveci problem je bio kako taj san pretociti u javu.voljela je te litice koje u njoj zivot bude, koje joj daju snagu za nove dane, za nove borbe koje je vodila svakodnevno, te litice su bile njeno utociste kada vise nije znala kako, valovi su joj bili najbolji prijatelji, kao da su znali svaki njen djelic duse, ponekad su bili tako mirni a ponekad tako divlji, divila se njihovoj snazi, uzivala u svakom dodiru i spajanju sa njima, znala je da se na njih osloniti moze u svakom trenutku, da nijednu njenu tajnu odati ne ce,
a ona je i dalje stajala zatocena negdje daleko od svih pogleda i dodira, poput zlata u kamenu. srce stavljeno na pauzu dok je ne dotakne opet ruka ljubavi koja ce znati da pokrene ringispil u njenoj glavi i natjera krv da brze kola venama koje znace zivot....
nedjelja, 10.08.2008.
bol
tesko je zivjeti kad bol je tako duboka, zarila je svoje kandje i ne pusta, svaki novi dan je nova borba, svaka nova borba novo iskustvo, zelja u meni i dalje je jaka i moj pogled je usmjeren samo naprijed, koji puta posustam ali moja zvijezda vodilja stoji visoko i sjaji punim sjajem, moj osmjeh tada upucen samo njoj, izvlaci me iz najdubljih ponora i tjera na nove borbe.svaku noc sanjam isti san, dom pun ljubavi i mira, ljubav koja grli i obavija moje umorno tijelo,ali kad zora pojavi se na obzoru surova istina osvane, rane preduboke, strahovi urezani u svaku moju poru i dalje su tu, da li ce ikad taj mir da osvane u punom sjaju??
