ponedjeljak, 11.08.2008.
srce na pauzi
na liticama nade sjedila je, gledajuci u ponor gdje su se valovi lomili o stjene, i skladali tako poznatu baladu, njene misli stavljali u prazan hod, pogledom u daljinu sanjala je o ljubavi koju jos u oci pogledala nije, a tako je dobro znala kako te oci izgledaju,znala je kako izgleda i najmanji detalj te ljubavi, najveci problem je bio kako taj san pretociti u javu.voljela je te litice koje u njoj zivot bude, koje joj daju snagu za nove dane, za nove borbe koje je vodila svakodnevno, te litice su bile njeno utociste kada vise nije znala kako, valovi su joj bili najbolji prijatelji, kao da su znali svaki njen djelic duse, ponekad su bili tako mirni a ponekad tako divlji, divila se njihovoj snazi, uzivala u svakom dodiru i spajanju sa njima, znala je da se na njih osloniti moze u svakom trenutku, da nijednu njenu tajnu odati ne ce,
a ona je i dalje stajala zatocena negdje daleko od svih pogleda i dodira, poput zlata u kamenu. srce stavljeno na pauzu dok je ne dotakne opet ruka ljubavi koja ce znati da pokrene ringispil u njenoj glavi i natjera krv da brze kola venama koje znace zivot....
