Prokleto sama u svom oklopu broji dane kad sunce ce da svane
Ne dozvoljava nikome da dotakne njenu dusu i snove
Toliko boli se uvuklo u te zidine
Hoda kao sjenka skrivajuci se od pogleda, bjezi od dodira
Kao lutalica bez cilja tumara ulicama pustim
Samo noc joj pravi drustvo i mjesec joj u dusi
U grlu joj ostaje svaka rijec koju izrec bi zeljela
Ruke koje ju miluju su ruke vjetra koje vjesto pletu svoje cini oko nje
I odvode je u neke druge svjetove gdje i na njenom licu osmjeh titra
Ali kad vjetar stane ona ostaje opet sama sa tugom urezanom na licu...
< | kolovoz, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
moja dusa i srce