en-sof

ponedjeljak, 09.01.2006.

ona druga strana "ljubavi" o kojoj se suti

...tamna strana ljubavi...

Mnogo je definicija sto je to ljubav, svatko drugacije dozivljava ljubav, svatko ima svoje misljenje i svoju viziju ljubavi. Svatko zna sto zeli a sto ne zeli od ljubavi. Kad nekoga pitas volis li, on ce reci da i dat svoj pogled na to «da volim». Svi smo mi razliciti i svi mi razlicito dozivljavamo iste stvari, to i je ljepota zivota, sto dvije osobe ne ce dozivjet istu stvar na isti nacin. svi mi znamo sto je to dobro a sto je zlo, i tako kroz zivot idemo, a sta kad se ti pojmovi pomjesaju, kako netko moze reci volim te, a maltretira te i tuce, kako mozes reci osobi ti si moj zivot moja ljubav za tebe je bezgranicna, a cim nesto krivo kaze dobije svoje. Gdje je tu ljuba? Dal je to ljubav? Mjerili se ljubav po broju masnica na kozi? Hm! Pitala sam zenu koja je lezala u bolnici sva u masnicama i ozljedama, dal cete se vratiti svom muzu, njen odgovor je bio: da vratit cu se. Al on vas je ozljedio, nanio vam bol. Njen odgovor je: al on mene voli i treba me. Zar ne mislite da ce to ponoviti; ne ce, rekao je da nije htjeo i da me voli. Sto se dogodi u glavama tih osoba kad zamjene ono dobro i lose, kad su spremne primati udarce sto fizicke sto psihicke. Di nastane taj krivi spoj? Dal ih strah tjera natrag, ili vole da ih se maltretira? Nikad mi nije bilo jasno zasto zene to trpe, zasto dozvoljavaju takvo nesto, ali one uvjek imaju opravdanje za takve postupke.uvjek sebe krive, smatraju da to zasluzuju,nemaju dobro misljenj o sebi manjak samopouzdanja,pretvaraju se da se nista ne dogadja, kao da je sve u najboljem redu,monoge od njih se i srame toga, strah je jedan od vecih problema, djeca su tu pa zbog njih pretrpe sve.... monogo je razloga, tj. izgovora za taj cin. A zašto to tajiti i skrivati? Zataškavanjem ga nikad nećemo riješiti niti otkloniti. Naprotiv, treba ga javno iznijeti, priznati njegovo postojanje i otvoreno progovoriti o pojavama svih oblika zlostavljanja. Majke pretezno na djecu prenesu istu matricu, jer ih od malena nauce da skrivaju da ne govore o tome, nauce ih da je to nesto normalno. E pa nije normalno
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.” (Opća deklaracija o ljudskim pravima).

Od rođenja do smrti, u vrijeme mira kao i rata, žene se suočavaju s diskriminacijom i nasiljem od strane države, zajednice i obitelji. Najmanje svaka treća žena na svijetu, tijekom svoga će života biti žrtva nasilja. Nasilje nad ženama prisutno je u svakom društvu, bez obzira na politički i ekonomski sustav, bogatstvo, rasu ili kulturu.

Glavni uzrok nasilja nad ženama leži u diskriminaciji koja priječi jednakost žena s muškarcima u svim područjima života. Nasilje nad ženama nije “prirodno” ili “neizbježno”. Ono je grubo kršenje ljudskih prava
U svim državama svijeta, žene su izložene nasilju svojih partnera i rođaka. Iz straha i srama ne usuđuju se obratiti vlastima, a vrlo često njihove se prijave ne uzimaju ozbiljno. Zakoni i međunarodni sporazumi koji bi trebali spriječiti nasilje nad ženama ne primjenjuju se, a u nekim područjima paralelni sustavi vlasti, kao što su vjerski vođe, dopuštaju i opravdavaju nasilje. Tu je jedan od vecih problema, zene i kad zatraze pomoc najcesce naidju pred zatvorena vrata, vrate ih doma u “narucje” zlostavljacu, pa drugi puta ako prezive mozda im i povjeruju.
Danas sam malo zbrkana i ne mogu reci ono sto je u meni i ono sto bi mozda bilo dobro da izbacim iz sebe, ali previse boli i previse bi mi stete napravilo da odjednom izbacim, ovaj puta cu se drzati one polako ali sigurno. Kazu da treba pricati i javno priznati zlostavljanje, eto i mene je u subotu docekao divan prizor, isla sam po mamu u bolnici moj otac joj je pokazao svoju ljubav sakama, vrlo ljep prikaz ljubavi, a nije me bilo samo par sati doma i nisam joj mogla pomoci, a najgori dio u svemu tome oni su rastavljeni, bolesno. Trenutno bacam rijeci na “papir” bez reda i broja, pisem onako kako mi dolazi, stoga se ispricavam vama koji ce ovo citati jer nabacano je, drugacije sada ne mogu. Otupila sam na sva maltretiranja, ojacala sam i rijeci me vise ne pogadjaju, ona se oslobodila njega i nadjacala ga mentalno zato je i dobila batina, jer vise nije znao kako drugacije da joj nametne sebe, svoju moc kako da joj pokaze, pa je to na jedinstven nacin docarao, docarao je svoju moc i prevlast. Kazu treba prijavit, parodija, nasa policija je parodija, ali nema veze i to ce se valjda sa godinama promjenit, kad postotak smrtnih slucajeva poraste mozda n esto i poduzmu, mozda povjeruju zenama, nije ni cudo da se zene boje prijaviti zlostavljanje, kad ih oni jednostavno posalju doma i kazu da ako se ponov, da nazovu i da ce ga onda prives, nitko ih ne pita dal ce prezivjet drugi puta, druga je mogucnost privatna tuzba, eto bacimo ulje na vatru prijavimo ga i cekajmo dok nasa tuzba dodje na red, bas me zanima kolike ga docekaju a kolike odustanu, hm, ufffffffffffffffffffff. Totalni mi je kaos u glavi, ni sama ne znam di sam, a zivot ide dalje, treba naci svjetlu tockicu i ici naprijed. Ne znam sto vise reci iako imam potrebu puno toga reci ali trenutno ne mogu ne izlazi van.
Voli vas en-sof