četvrtak, 29.12.2005.
OSMJEH ;)
...sjedila je kraj mora,gledajuci u daljinu, ceznuci za zagrljajem, toplinom, poljeupcem i voljenom osobom koju jos nije znala. Znala je da tamo negdje postoi osoba koja ce doprjeti do nje, koja ce vratit onu vjeru u ljubav, sjaj u oke, toplinu oko srca, toplina koja ce otopiti ledene okove i pustit ju u zivot. Pred njom igra valova, ribice koje prolaze, traze hranu, igaju se, svi su bili u paru, samo je ona sjedila tu sama i ceznula za svojim drugim krugom, koji ce ju nadopunjavati, koji ce biti tu uz nju i ona uz njega. Niz lice joj je klizila suzica koja se stopila sa morem i postala cjelina sa necim tako mocinim i predivnim, i njena suzica je nasla par, a ona je i dalje sjedila tu na stjeni i gledla u daljinu, kao da vidi da tamo nesto postoi, a pucina se protezala u daljini, no ona je znala da na drugom kraju postoi netko tko je stvoren bas za nju, i to ju je nosilo. Sa tom mislju polako je tonula u san, valovi su bili njena najljepsa uspavanka, tako njezna i tako opijajuca. Ujutro ju je njezni dodir sunca budio, milovao je njeno lice igrao se po njoj. Opet je pogledala u daljinu i uputila zeljicu.....znala je da ce doci taj dan, kad ce i ona se topit u necijem zagrljaju, puna nade nasmjesila se i otisla... Osmjeh sa svog lica ne skida, nada je ta koja ju grije i ne napusta, svaki osmjeh je kao zeljica, kroz zivot joj dolaze i prolaze ljudi, a ona uziva u tome, svaka nova osoba je njeno novo iskustvo, nova nada, novo budjenje, nova lekcija. Neki i ostaju i traju tu kraj nje sa njom, oko nekih se vrjedi trudit, a neke valja samo propustit, ali sve je to skola, sve su to dogadjaji koji ju uce necemu, a ona to prihvaca sa osmjehom na licu, onim istim koji je stavila onog jutra kraj mora kad ju je jutarnje sunce pomilovalo, osmjehom punim ljubavi i nade kroz zivot ide.
Ne zaboravite da osmjeh otvara sva vrata, ne postoje vrata na koja osmjeh zakuca a da se ona ne otvore. Od svake tuge, boli onog ruznog osmjeh je jaci. Poklonite osmjeh svima jer osmjeh rusi sve zidove i prepreke. Danas su ljudi tmurni, turobni i tako ozbiljni. Poklonite im osmjeh, poklonite im ono sto taj osmjeh nosi, toplinu, njeznos, sve ono sto dnas tako rijetko vidimo, nitko nije imun na osmjeh. A zivot ce vam bit pun topline i onog posebnog i preljepog sto moze samo jedan mali osmjeh donjeti. Nemojte to propustati jer su drugi tako rekli, jer drugi ne nose osmjeh na licu, oni su nebitni, vi budite ti koji nose taj osmjeh koji zive sa osmjehom i takvi ljudi ce biti i oko vas. Uzivajte u onom najljepsem a to je osmjeh sa vaseg lica. Uzivajte u sebi. Zelim vam svima SRETNU NOVU 2006. g. I nek vam je cjelu godinu osmjeh na licu i toplina u dusi. VOLI VAS
EN-SOF ;)
