subota, 03.12.2005.
rijeci
ovaj puta nesto malo drugaciji post
rijeci, rijeci i samo rijeci
nista su ako dokazima potkrjepljene nisu
one su poput jutarnje rose
trenutne i tako lijepe
a sa prvim zrakama sunca nestanu
znaju boljeti znaju goditi
znaju biti tako primamljive
a u stvari su privid
koji mi stvaramo
djete vas ne razumije ako mu pricate
ali ako mu pokazete to sto pricate
i docarate osjecajima
potkrijepite dokazima
ono vas razumije i upija
djete ne moze zivjeti bez ljubavi
a ljubav nisu rijeci
ljubav su osjecaji
dali mi mozemo zivjeti bez ljubavi
samo od rijeci?
i mi smo djeca u dusi
barem bi to trebali ostati
kroz cijeli zivot
jer onaj tko izgubi dijete u sebi
izgubio je i sebe
izgubio je moc ljubavi
jer samo djeca znaju voljeti
cisto i jednostavno, ona ne
upotrebljavaju rijeci
ona jednostavno vole.
rijeci su poput pjeska
puhne vjetar i nestanu
dijela su ta koja pisu
najdivnije stihove
urezujuci ih u srce
gdje zauvjek trag ostane
