en-sof

subota, 09.07.2005.

bez naslova

lutam prostranstvima svojim i pustam da me misli, osjecaji vode tamo gdje zele. bacaju me s jedne strane na drugu, ko u nekom vrtlogu stiscu me sa svih strana i plase. aaaaaaa zelim pobjeci ali ne pustaju me, sve jace me lome, guse, drobe. prepustam se, neka me uzmu, neka rade sto zele, nemam se snage vise opirati, bjezati. tu sam i ovaj puta slusam, osjecam, zelim. recite, pokazite sve sto zelite!!! odjednom sve se smiruje, disem punim plucim i osjecam se zivom. svakim udahom u meni se budi zivot, kao da sam tek progledala, boje su tako predivne i osmijeh ponovno titra na licu mom, zvukovi su smirujuci,opijajuci, nema ni straha vise, osjecam svaki svoj misic, cijelo tijelo. pa ja sam ziva. sa tom spoznajom tonem sve dalje i dublje. cijeli moj zivot mi se pred ocima odigrava, sve opet prozivljavam svaka bol, patnja, sreca..., svaki osjecaj izaziva drugaciju reakciju. NE, ne ja to ne zelim, ne, ne mogu, pustite me.......aaaaaaa....... borba, opet ta prokleta kocnica, ne mogu tako vise pustam neka boli, neka me slomi ali ne mogu ovako vise, boje su opet tu i oni zvukovi su uz mene, eto ga opet na platnu igra poznati film, ali ovaj puta gledam, pratim, osjecam. aaaaaa previse boli, ne mogu, zelim bjezati,zatvaram oci mozda nestane, trpim, vristim, koliko boli, razdire me, ne mogu disati,kocim se, treperim... osjecam da je netko tu i njezno me grli, glas koji govori da se ne bojim, smirujem se i gledam pustam da traje uz novu snagu, sigurnost njenog glasa koji mi daje tu snagu i mir. siba me bic oluje moga zivota, griju me njezne zrake moje srece svi osjecaji su ko jedno postali. pokusavam ih zadrzati u sebi ali oni zele van,spremni su da izadju a ja im ne dam. drzim ih vezane zatvorene ali opet njen glas koji me bodri, podrzava i njezno grli kao povjetarac miluje. ohrabljena zatvaram oci i prepustam se vjetu neka bude sta bude. iznenada sve je nestalo, zasljepljujuci bljesak, zaglusujuca buka, snazna eksplozija, bol, sreca, tuga, suze, smijeh sve to odjednom izlazi, sto se vise prepustam to su udari jaci, ne mogu se vise oduprijeti i pusatm. gorim, treperim, tijelo mi lebdi, bruji sve, bezbroj boja, buka koja slama trga me, razdire i odjednom mir, sve je nestalo, boli vise nema, boje opet veselo titraju, zvukovi tako umirujuci, mir koji se osjeti i onaj glas koji me vodi, koji me tako smiruje, ja bezbrizno tonem u san...