Trudnoća - biti ili ne biti - BITI
utorak, 07.04.2009.
Moj put kroz trnje
|
Od zbunjenosti do medicinski potpomognute oplodnje Priča je počela u mojoj 28. godini kada sam posjetila ginekologinju radi redovnog pregleda, a ona mi je rekla da nemam što čekati, da pustim sve drugo u životu i počnem raditi na bebi. Ultrazvučni pregled je pokazao da sam zdrava, a i PAPA je bio u redu kao i svaki puta do tada. Tada sam već bila 2 godine u braku i nekako na poticaj smo i suprug i ja odlučili da se više nećemo čuvati pa kad bude bit će. Nakon 6 mj. sam se počela pitati pa kad´će, ali nisam posebno obraćala pozornost jer sam se morala boriti za zaposlenje pa sam pomislila da je od stresa. Ipak, nakon godinu i pol sam se konačno uputila ginekologinji. Napravila ultrazvučni pregled, PAPA i briseve. I eto šoka, brisevi su pokazali da imam klamidiju. Sva uplakana optužujem supruga jer samo on može biti krivac (meni je on jedini partner). On se brani, kaže da nije moguće, ali ja mu ne vjerujem dok nije napravio briseve i ispostavilo se da on nema klamidiju. Tek sada mi ništa nije bilo jasno. Popila sam antibiotike i nakon prve ture klamidije više nije bilo međutim, pojavila se bakterija iz crijeva, prvo jedna pa na sljedećim brisevima druga pa treća i na kraju je prošlo nekoliko mjeseci dok se nisam riješila beštija. Naravno da je slijedilo uputstvo ginekologinje opustite se, mjerite bazalnu temperaturu, uvalila nam je neke vitamine koje je prodavala… Ja više nisam išla kod ginekologinje, ali sam samoinicijativno poslala supruga kod urologa i na spermiogram. Kad je nakon cjelokupne obrade ispalo da je on savršeno zdrav povukla sam se u sebe misleći da sam onda ipak ja krivac i o toj temi više nisam pričala. U međuvremenu sam se zaposlila na neodređeno, počela raditi posao za koji sam se školovala, upoznala novo društvo, okrenula se novim hobijima, aktivnostima i pravila se da je sve OK. Suprug me je svakodnevno molio da odem ponovo do ginekologinje, ali ja jednostavno nisam mogla. I onda se nešto u meni prelomilo, naručila sam se na pregled i nakon ultrazvuka, PAPA, briseva, krvi i urina koji nisu ništa našli otišla sam po uputnicu za polikliniku i u svibnju 2008. se naručila na razgovor kod stručnjaka za MPO. Ponovo je prvo trebalo napraviti pretrage, ali ovaj puta konkretne, progesteron 21. d.c., SE i L u krvi, prohodnost jajovoda. Svi nalazi odlični, utvrđena ovulacija, prohodnost jajovoda HSSG-om i opet ništa ne znamo. Dr. se odlučuje prvo za inseminaciju (IUI). Došao je i taj dan moja prva inseminacija, 10. mj. suprug daje svoj prilog i gle iznenađenja, spermiogram poprilično loš. Prvo šok, a onda i mala sreća jer konačno znamo neki problem i to onaj koji se može zaobići. Dr. ipak radi IUI, ali mi ne daje dobre prognoze. Naravno bila je u pravu. Sad bi bilo logično da idemo odmah na IVF, ali to tako ne ide, moram napraviti još jednu IUI. 11. mj. i ovaj puta loš spermiogram i dr. govori da ne vidi pozitivan ishod, ali da se svakakva čuda događaju pa ćemo vidjeti. Uglavnom, ako ni ovaj puta ne bude ništa idemo na IVF (ICSI) Naravno da je M stigla i ja puna očekivanja krečem u novu borbu. Prvo je trebalo napraviti još malo pretraga. Ponoviti PAPA, briseve, testirati se na HIV i Hepatitis (oboje) te izvaditi 3. d.c. FSH, LH i E. Dok smo to sve obavili došla je i veljača. Dogovorila sam se sa dr. da bi krenula samo sa Klomifenom jer nije toliko invazivna terapija pa mogu svaki mjesec u postupak. Do tada nisam uzimala nikakve hormone (samo Dabroston nakon 1. IUI) pa me je bilo malo strah, ali dobro, valjda dr. zna. Na prvoj folikulometriji dr. oduševljena reakcijom na Klomifen, vidjelo se dosta folikula koji su ravnomjerno rasli. Slijedila je štoperica i za dva dana moja 1. punkcija. Bilo me je strah, ali izdržala sam. Dobili smo 5 jajnih stanica, a i spermiogram je bio bolji. Sada samo da bude dobar tulum u labu pa da uskoro budem trudnica. Suprug zove lab. (ja sam se previše bojala) i evo neočekivanog ishoda. Kako je spermiogram bio bolji odlučili su da neće raditi mikroinjekciju te su pustili da se jajne stanice same oplode međutim do oplodnje nije došlo. Preplavili su nas osjećaji tuge, razočaranja, bijesa, osjećali smo se bespomoćno i nesretno. Taj dan smo plakali, a već u ponedjeljak sam bila na poliklinici da vidim što dalje. Dr. je odlučila ponoviti terapiju od 150 mg/dan Klomifena od 3. – 7. d.c. i ovaj puta napraviti ICSI. Kraj ožujka, naš 2. IVF. Osjećaji su izmiješani, tuga i sreća, pozitiva i pesimizam. I ovaj puta sam odlično odreagirala na Klomifen i u ovom postupku dobivamo 4 jajne stanice. Taj osjećaj iščekivanja hoće li se ovaj puta stanice dijeliti ili ne nije moguće opisati. Drugi dan od punkcije zovemo u 11h i ne saznajemo ništa jer još nisu pogledali, zovemo u 12h od 4 stanice 1 se oplodila, ali se nije podijelila. Što sada, suprug ih namoli da joj daju još malo šansu. Odlazim na posao i ni o čemu drugom ne razmišljam osim o svojoj stanici. Na poslu radim mehanički i samo mislim kada će 14h da čujemo vijesti. 14h suprug ne zove, meni se u glavi vrte negativne misli, sigurno ne zove jer me ne želi rasplakati na poslu. U 15,05h stiže poruka: „Počela se dijeliti!“ Sretna sam, ali ne previše, zovem dragog i on mi kaže kako su mu rekli da dođemo sutra na embrio transfer, ali da je embrij loš. Vratili su mi taj žgoljavi embrij i sada čekamo ß da vidimo što će se dogoditi. Ne nadam se ničemu i već planiram što ćemo dalje. Dr. je rekla da bi napravili još jedan ICSI da isključimo slučajnost, a ako se ponovi isti scenarij moramo napraviti imunološke pretrage pa ako su nalazi loši oni ne mogu ništa, a ako nisu da bi onda išli na stimulirani postupak. Toliko za sada od mene. Priča je napisana da olakšam sebi dušu,a i da možda pomogne nekome u odlukama. Pozdrav! |
- 15:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Srpanj 2011 (1) Ožujak 2011 (1) Prosinac 2010 (2) Srpanj 2010 (2) Lipanj 2010 (2) Svibanj 2010 (1) Ožujak 2010 (2) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (1) Studeni 2009 (1) Listopad 2009 (3) Rujan 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Lipanj 2009 (3) Travanj 2009 (4) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Put koji smo suprug i ja prolazili u želji da postanemo roditelji. 
Stimulirani IVF
1. i 2. d.c. - 3x1 Suprefact nasal (sprej), vaginaleta Natrii tetrabor 1x1, antibiotik Hiramicin 1x1 3. - 5. d.c. - 3 ampule Menopura, 3x1 Suprefact nasal (sprej), vaginaleta Natrii tetrabor 1x1, antibiotik Hiramicin 1x1 6. d.c. - 3 ampule Menopura, 3x1 Suprefact nasal (sprej), vaginaleta Natrii tetrabor 1x1 7. - 10. d.c. - 4 ampule Menopura, 3x1 Suprefact nasal (sprej), vaginaleta Natrii tetrabor 1x1 11. d.c. - 4 ampule Menopura, 3x1 Suprefact nasal (sprej) 12. d.c. - 4 ampule Menopura, 4x1 Suprefact nasal (sprej), Choragon 5000, 2 ampule u 23,00 h 13. d.c. - ništa 14. d.c. - punkcija ...Utrogestan 3x2, Ceporex 1x2 15. i 16. d.c. - Utrogestan 3x2, Ceporex 2x2 17. d.c. - ET - Utrogestan 3x2, Ceporex 2x2 18. d.c. - Utrogestan 3x2, Ceporex 1x2 19. d.c. - Utrogestan 3x2, Choragon 1500 i.m. 20. d.c. - Utrogestan 3x2, Decapeptyl 0,1 sc 21.,22. i 23. d.c. - Utrogestan 3x2 24. d.c. - Utrogestan 3x2, Choragon 1500 i.m. 25.- 32. d.c. - Utrogestan 3x2 33. d.c. - beta HCG |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||