ALIAS JARNO
Kao da nema vremena. Dani prolaze a promjene ni na vidiku. Jednolično uz varijaciju. Do kraja ispunjeno a opet prazno, fale one, sitne kapi, sreće.
Radio emotions je zaraza i ubija u pojam. Ugasila bi ga al ne mogu. All we need is just a little patience.
Zašto ljudi odlaze? Zašto ne ostanu? Zašto dolaze novi?
Svi čekaju čekaju.nešto. suzdržavaju se. Stoje. Meni se više ne da stajat, ja bi bar hodala. Hoće neko sa mnom?
I zašto pišem besmislice, opet ne pišem ono kaj bi htjela, iako za to ono ne postoje riječi, teško opisivo.
Šupci...ako i nisu postanu, kad tad.
Tu ni skreč ne pomaže.lol
Kak me samo taj neki naživcirao, pucala sam od smijeha. Ne znam ni razlog. Sama pojava, izraz lica dok je lupao, a kak tek hoda.
Belfast je bio jako dobar. Malo sam ih snimila, jednu strofu. Samo za mene, volim tu pjesmu. da si tu.
muški claire daines. Molim te nemoj bit ona.
Volim instrumentale.
I ono sunce ujutro, kojeg više nema. kak se sve iznenada promijeni. Odjednom oluja.
Fora je spavat na fotelji koja na sebi još ima onaj zaštitni najlon, fino grije. Malo šuška dok se okrećeš. Bilo je lijepo toplo, sad je opet zima, brrrrr.
I kaj čovjek u crvenoj jakni radi u hodniku zgrade usred noći, satima? Možda mu se svidjela pjesma.
SKREČ
Love is an accident...
waiting to happen.
Desire is a stranger...
you think you know.
Intimacy is a lie...
we tell ourselves.
Truth is a game...
you play to win.
