Kak me samo taj neki naživcirao, pucala sam od smijeha. Ne znam ni razlog. Sama pojava, izraz lica dok je lupao, a kak tek hoda.
Belfast je bio jako dobar. Malo sam ih snimila, jednu strofu. Samo za mene, volim tu pjesmu. da si tu.
muški claire daines. Molim te nemoj bit ona.
Volim instrumentale.
I ono sunce ujutro, kojeg više nema. kak se sve iznenada promijeni. Odjednom oluja.
Fora je spavat na fotelji koja na sebi još ima onaj zaštitni najlon, fino grije. Malo šuška dok se okrećeš. Bilo je lijepo toplo, sad je opet zima, brrrrr.
I kaj čovjek u crvenoj jakni radi u hodniku zgrade usred noći, satima? Možda mu se svidjela pjesma.
SKREČ
Post je objavljen 22.01.2006. u 17:15 sati.