Prvi, 20.2.2018.
Uopće vjerojatno ne bih ni sada napisala post da nisam upalila laptop kako bi napravila nokte. Da, uv lampa mi radi pomoću usb-a i tako je laptop besposleno stajao kraj mene na stolu.
Upravo se prima ružičasta boja na desnu ruku dok tipkam samo lijevom. Moram priznati da je lakše nego što zvuči.
I tako u naletu svog današnjeg uredjivanja obavila sam spontano sve ono na što se nagovaram inače danima.
Depilacija u 8. mjesecu trudnoće. Sa 17 kila više, nogom u rebrima i živim bićem od 2500 grama - zvuči apsolutno nemoguće, ali nije. Možda samo jako jako teško.
Trudna sam.
Nisam još rekla?
Pa evo, da, i to punih 8 mjeseci. Za mjesec dana postat' ću mama.
Mama jednog dječaka. Ante. ČIje ime znači 'prvi'. I da, meni će biti prvi. Najprviji.
Čovjeku treba tako malo da mu se svi snove ostvare koliko god to se čini daleko i nemoguće.
Moj muž je bio daleko. I nemoguć.
Ne tako nemoguć, da me ne shvatite krivo. Dalek i nemoguć u doslovnom smislu jer je u trenutku našeg upoznavanja i početka živio u Americi. Ni manje ni više nego na Floridi.
Tisućama kilometara daleko, a vidi. Sad smo u istom gradu, na istoj adresi, čekamo isto dijete.
I da vam kažem, svakoj ženi želim jedog ovakvog partnera, svakom djetetu želim jednog ovakvog oca. Štoviše, moj muž nije otac, to može biti svatko, on je TATA.
Sine moj, ako za godina bude postojao ovaj blog, i ti nekada na njega naletiš, znaj da je ovo najdivnji i najsrčaniji post koji ne može sadržavati sve ono što ti imam za reći.
Ti si moj blagoslov, moj život, moj smisao.
I da znaš, jednom se bude 'prvi' i jednom se taj osjećaj u životu osjeća.
Ljubavi moja, jedino ti znaš kako moje srce kuca - iznutra.
Nokti gotovi. Još samo - sjaj.
Voli vas
Enitou
Oznake: prvi, ante, život, sin, trudnoća, partner
19.02.2018. u 18:52 | 0 Komentara | Print | # | ^