|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ekipa iz utočišta, Hogwarst je završila prije godinu dana no tu njihovoj naobrazbii nije kraj, u srcu Amazone u dvorcu Zasteron ponovno su okupljeni ....s nekoliko novih članova....Voldemort je nestao nakon što nije uspio ubiti Harrya za čarobnjački svijet opasnosta je prošla ....samo mi , mi koji se nalazimo u Amazoni znamo za postojanje još jedne prijetnje sluge Neizrecive Gospodarice haraju i čarobnjačkim i bezjačkim svijetom a mi ćemo morati naučiti vjerovati si bez obzira na prošlost pobjediti razlike jer jedino ujedinjeni ćemo preživjeti... u vrijeme kada sjećanje na drevne se ponovno budi , a proročanstvo o Veličanstvenima ispunja naša srca samo će Sedam Prokletih Predmeta spasiti one koji moraju biti spašeni......
Iako potomci Godrica Gryffindora, Gryffindori su izgubili svoj put, oni nisu sveci kakvim ih smatra ostatak svijeta, oni su pokvareni i željni moći, oni neginu za svoje prijatelje oni spašavaju sebe... oni ubijaju bez grižnje savijesti, nanose jedni drugima zlo i nepravdu, nepoštuju ništa i nikoga, a ipak oni su Drevni jedni od sedmero iskonskih ,štovani i voljeni ....
NEŠTO O MENI :
IME:Jelena
PREZIME:Zaboravljeno
GRAD:Slavonski Brod
GODINE:18-rođena 28.11.1988
ŠKOLA:Opća gimnazija "Matija Mesić" 4 razred
HOBI:Ljenčarenje i čitanje knjiga
OMILJENE KNJIGE:sve o harry pottteru, tobogan za nebo....
NE VOLIM: dvolične i umišljene ljude
NAJBOJA:Plava
MOŽETE ME KONTAKTIRATI NA: enika_gryffindor@net.hr ili crvenokosa18@net,hr
RIJEČI PJESME KOJU NAJČEŠĆE SLUŠAM:
Simple Plan:Welcome To My Life
Do you ever feel like breaking down?
Do you ever feel out of place?
Like somehow you just don't belong
And no one understands you
Do you ever wanna runaway?
Do you lock yourself in your room?
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming
No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more?
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With their big fake smiles and stupid lies
While deep inside you're bleeding
No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
No one ever lied straight to your face
No one ever stabbed you in the back
You might think I'm happy but I'm not gonna be okay
Everybody always gave you what you wanted
Never had to work it was always there
You don't know what it's like, what it's like
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like (what it's like)
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Welcome to my life
Welcome to my life
AKO NETKO ŽELI U PRIČU NEK SE JAVI PUTEM KOMENTARA
ma neko poseban u svakom slučaju..moja najfrendica
Maggie Riddel
May Stox
Rowena
Amanda
Yocelin/Laura
Anastasia Lee Kalašnikova
elberth
Evan
Alhir
EVO I JA SAM NAPOKON SREDILA BOX S LIKOVIMA, MISLIM DA SAM UBACILA SVE KOJIMA SAM REKLA DA ĆU IH UBACITI, AKO SLUČAJNO NEKOG NISAM NEK MI TO NAPOMENE U KOMENTARIMA
SOULS OF RUINS
Karolina Enika Gryffindor,
to bih bila ja , puno ime mi je Elizabeth Nicole Irene Katlin Ann , skračeno samo Enika, ime Karolina dodala sam sama u znak zahvalnosti prema jednoj vještici, no samo me Alhir zove tim imenom za sve ostale sam samo Enika. Iako sa za vrijeme dok sam pohađala Hogwarst bila u Gryffindorima to baš i nije dom za mene. Tek sam s petnaeat godina saznala da sam vještica, majka mi je bila smrtonoša , a otac auror stoga me je i napustila dok sam imala dvije godine, no i ona je mrtva tako da sam siroče.smatrala sam da sam posljednja čistokrvna Gryffindorkai da su od, moje obitelji živi i slobodni samo Godric i Aurellion. Aurellion je prvi Godricov sin. Dok je Godric u obličju lava i čuvar Gryffindorskog hrama,Aurellion vječnost provodi kao Feniks, no ispostavilo se da imam brata o kojem na moje čuđenje nemam baš nikakavih sjećanja. Od svoje obitelji nasljedila sam sva sjećanja i sve sposobnosti svojih predaka što je rezultiralo prevelikom količinom magije u meni koju u zadnje vrijeme sve teže kontroliram...nevjerujem u ljubav kao najjaći osjećaj iako sam prije nekoliko godina bila u prilično strastvenoj vezi s Sebastianom Kaliom. Pripadam i Drevnima i Veličanstvenima što me čini prilično nestabilnom osobom. Više puta sam samu sebe pokušala uništiti no bezuspješno. jedna od sposobnosti koju sam nasljedila od svoje obitelji je da mogu crtati budučnost. Podvojena sam ličnost i to od nedavno jedno vrijema sam bila ztočena u ogledalu kao Karolinin odraz.govorim sve svjetske jezike...animagus sam i postajem šišmiš užas ali nisam nikako našla vremena da to promjenim.
Amanda Riddel Harison.
dok je pohađala školu bila je u gryffindorima. ima sestru blizanku Maggie Riddell iako su im roditelji promjenili izgled dok su bile male. roditelji su joj Lujiza Brown i Lord Voldemort dvoje najjačih cnih magova u povijesti čovječanstva. Takđer jedna od Veličanstvenih posjeduje moć upravljanja vremenom animagus je postaje pauk iako nije baš tim oduševljena.
Anastasia Lee Kalašnikova
još jedna od Veličanstvenih Anastasia posjeduje sposobnost prolaženja kroz čvrste predmete što je prilično korisno kad provaljujemo u Ministarstvo jer njoj netrebaju vrata. bila je jedna od Slytherena. hodala je s mojim bratom sve dok on nije umro metamorfomagus je neznam jel ovo njeno pravo lice stalno ih mjenja i savaki put kaže da je to njeno pravo lice no nije važno. ona je često puta bia moj glas razuma u kriznim situacijama
Roary Lincon
. pravo ime joj je Dailine Pearl ili Elbereth Moonlight Serenade pa sad koje vam je draže. Inače ona je vilenjakinja. još jedna od veličanstvenih. kad je postala veličanstvena postala je neranjiva , nemože ju se ubiti . zapravo može ali za nekoliko sekundi ona zacjeli pa tako da zapravo niste ništa postigli
Maggie Riddel.
Amandina blizanka. Maggie je zla osoba i ona to nekrije naprotiv ona se tim ponosi. ono što je čudno je da je i ona jedna od Veličanstvenih i postjeduje moć putovanja kroz vrijeme i prostor. iako ima Maggie i svojih svijetlih trenutaka
Alhir Blackdeath
Alhir je poput mene i Drevni I veličenstveni istovremeno jedanj e od najmoćnijih čarobnjaka koje poznajem. Ne volimo se pretjerano no zato se ako ništ drugo bar poštujemo jer ja sam morala priznati da je on vraški dobar čarobnjak , a on da sam ja jednako dobra vještica. On je i osnovao Zasteron te nagovorio cure da mu se pridruže. Često nam postavlja neke besmilslene zadatke za koje se tek kasnije ispostavilo da ipak sadrže vrijedne pouke. Alhir je kao Veličanstveni dobio dvije moći koji se mođusobno poništavaju : može uništiti stvari mislima ali također posjeduje moć iscjeljenja. Sve u svemu jedno jako umišljeno i arogantno stvorenje koje je i više nego dobro imati na svojoj strani...vjerujte mi njemu ne želite biti neprijatelji.
Aquamarine Lily Riddle
nadimak Aqua, u dvorac je došla poslije mene, Alhir ju je doveo što je razbjesnilo Maggie. Pra pra pra unuka Voldemorta. Animagus je i preobražava se u vuka, parsel ust je, ima sposobnost razgovaranja s mrtvima nekad ju to izluđuje , a nekad joj dobro dođe, zanimaju ju duhovi i vukodlaci. Ispočetka je bila povučena i razgovarala je samo s Alhirom , a nas ostalih se klonila no s vremenom i to se promjenilo. Uvjek je vesela i društvena , dok je bila u Hogwarsu igrala je metloboj iza razliku od mene voli letenje često zna uzeti metlu i nestati na par sati što Maggie redovito koristi da puni glavu Alhiru no uvijek nastrada Maggie , a ne Aqua. Aqua je također Veličanstvena i kao takva ima moć nevidljivosti i također može lomiti svijetlost oko drugih stvari i li ljudi i nataj naćin oko njih stvoriti neprobojni štit
Sebastian Kali
poznatiji po nadimku šef svih šefova...mafijaški vođa koji je uz to još i čarobnjak a to sam saznala jedino zahvaljujući svađi s Alhirom. Tog lika mrzim iz dna duše i uživat ću u onom trenutku kad propadne na dno, kad ga netko ubije. Ubila bih ga sama al sam položila neprekršivu zakletvu da ga neću ubiti, no zato ću nabaviti ulaznice za prvi red za dan njegova ubojstva. Sebastian je jedan od Drevnih i također je dečko s kojim sam bila gotovo tri godine u vezi
Yocelin Annabele Rose,
poznatija i kao Neizrciva Gospodarica potomak je Ruske kraljevske obitelji, princeza je i ima dosta razvijene moći poput telekineze. ona je sada naš neprijatilj iako da bismo pobijedili nju prvo moramo pobijediti međusobne razlike
BEZIMENI
May Stox
Lucinda Lorrin Tacke Lockhart
"Ma divno prokleto divno!" Angela je gubila živce
"Nije sve tako strašno!" pokušao ju umiriti Alhir
"Kako to za ime Božje misliš nije sve tako strašno? Znaš Alhire drag si mi i to sve stoji ali ako ikod saznam da si imao bilo kakve veze s ovim dobit ćeš još jednog neprijatelja , ili precizno govoreći neprijateljicu, i to još jednu Drevnu ,a nekako mislim da ti to baš i nije najpotrebnjije!!!!!" vrisne Angela
"Hej smiri živce Angela, možda se ne podnosimo ali kad odlučim Eniku izazvati na dvoboj neću se koristiti lukavštinama, mogu ju pobjediti i bez toga!" reče Alhir
"Pa uskoro se nećeš morat zamarati time, za manje od sata ona će biti mrtva!" iznese činjenicu Amanda
"Ne mrtva, izgubljena!" ispravi ju glas koji joj je dopirao iza leđa , oni se okrenuše tamo je stajala visoka djevojka duge tamno smeđe kose i tamnih očiju
"Tko si sad ti !?" upita ju Sebastian
"Chaterine Gryffindor!" odgovori mu Dalen, svi ga zbunjeno pogledaju , a djevojka mu se zahvalno nasmješi dokazujući da je u pravu
"Tako je!" potvrdi ona
"Kako si znao?" upita ga Elbereth, Dalen joj se nasmije
"I ja sam Gryffindor sjećaš se!?"
"Dobro što radiš ovdije!?" upita ju Aqua koja je postala sumnjičava
"Rečeno mi je da se u ovom vremenu pojavio netko iz naše obitelji kome ovdije nije mijesto i da se taj netko nalazi u Hogwarstu!?" objasni ona
"I tko ti je to rekao!?"
"Moj otac, prošlost se nesmije mijenjati , a vaš ju dolazak mijenja uvelike, ja sam tu da vam kažem da imate našu pomoć ako ju trebate!" objasni ona
"Bez uvrede ali Eniku poznajemo malo duže nego tebe a ona ne gleda baš blagonaklono na pomoć koja dolazi iz njezine obitelji!" ubaci se Anastasia
"Razumijem ipak naša ponuda ipak vrijedi!"
"Enika sad nije u stanju da proturječi a nama je potrebna sva moguća pomoć!" izjavi Alhir, nekoliko osoba ga mrko pogleda ali prešute ono što su htijeli reći
"Slažem se , za sada!" reče Elbereth
"Uredu onda nam razjasni ono ne mrtva nego izgubljena!" reče Amanda Chaterini, ona klimen glavom u znak odobravanja
"To što ona drži u ruci je plava ruža zaborava, njezin otrov ne ubija neko briše osjeća i sjećanja , sva sječanja!" pojasni ona
"Hm, divno !"
"Postaje još gore!" reče Chaterine pa doda "tako izbirisan um postaje poput prazne ploče, otvoren je mogućnostima učenja, ako bratstvo dođe do nje može ju uvjeriti da ste vi negativci a oni pozitivci , može ju okenuti protiv vas, pošto oni kontroliraju ružu mogu joj vratiti sjećanja koja žele poput svih onih sjećanja što ih je dobila nasljeđem ,ali isto tako izbrisati ona sjećanja koja uključuju vas kao prijatelje...!"
"Uredu shvatili smo poantu!" prekine ju Alhir
"Čekaj malo , ako ju oni mogu uvjeriti da smo mi negativci zar ju mi ne možemo uvjeriti u obrnuto!?" upita Aqua
"Ne , barem ne dok drži ruži!" reče Chaterine
"Pa uredu onda joj uzmimo ružu!" reče Amanda i krene prema Eniki ali ju Chaterine zaustavi
"Ne smiješ to učiniti, svatko tko dotakne ružu doživjet će istu sudbinu kao i Enika!" objasni Chaterine
"Mene zanima nešto drugo, spomenula si neko bratstvo!?" reče Anastasia
"Da Bratstvo Plave Ruže ili Ružino Bratstvo !?"
"Tko su oni?"
"Oni su krivi za prvi razdor između Drevnih , oni su bili ti koji su sedmoj obitelji podmetnuli napitak koji izaziva ljubomoru i zavist oni su ti zbog kojih je Magija i stvorila prvotnih Sedam Veličanstvenih!" reče Chaterine
"Zašto imam dojam kao da nam prešućuješ nešto bitno!?" upita ju Dalen
"To je samo dijelom točno!"
"Objasni!"
"Postoji mjesto zvano Odaja Mrtvih Kraljeva, tamo bi Eniki mogla biti vraćena njezina prava sječanja bezobzira na ružu i njezin otrov ili na pokušaje Bratstva...!"
"I ti nam to tek sad kažeš!" prekine ju Aqua
"Pusti me da završiš, to je mjesto ne poznato jedini put do njega nalazi se u zagonetki:
U sjenama trinaest stupova
leže mirno poput kipova
dok vrijeme prestaje teći
njihovi grijesi postaju veći
ukršteni mač i prsten
u sjenama medaljona
otkirt će ulaz davno skriveni
no samo oni koju prođu izazove
sedam vladara moći će uči u
odaje Mrtvih Kraljeva.!" nakon tih riječi zavlada tišina koju prekine Amanda
"Zar te stvari ne mogu doći s uputama koji ku*** im je sad to?" upita Amanda iznervirana, nitko nije izdržao da se ne nasmije na to , no ubrzo njihov smijeh zamre jer prostoriju ispuni hladan vjetar a nasredini prostorije se pojavi srebrni stup dima , u kojem su se razabirali obrisi poznate osobe , osobe koja nikako nije mogla biti tu....
Kad se dim raščistio oni su ugledali Eniku, drukčiju , stariju , izmjenjenu , no ipak Eniku, koju su oni poznavali ili bolje reči za koju su vjerovali da ju poznaju bilo je nečeg zlog u njezinom pogledu nečeg što je odavalo prijetnju , ta nova Enika, prijeđe pogledom po prostoriji i zaustavi svoj pogled na Angeli i Dalenu.
"Vidim da ste vas dvoje još uvijek ovdije!" obrati im se ona, glas je bio njezin , ali drukčiji , dublji i hladniji, nekoliko njih ustukne za korak Eniki na obrazim zatitra zli smiješak , no samo na trenutak
"Mali dio mene još uvijek je na vašoj strani , mali i taj dio je došao natrag u prošlost da vam pomogne!"
"Pomogne kako?" upita ju Alhir, ponovno onaj zli osmijeh na njezinu licu
"Tebi, tako što ću ti pomoći da poraziš Bratsvo!"
"Zbilja, netreba meni tvoja pomoć sami ćemo se snaći!" odbrusi joj Alhir
"ALHIRE!!!" vrisne Anastasia kao upozorenje
"Kako želiš , no ako se predomisliš prijeđi triput preko imena Godrica Gryffindora i dobit ćeš oružje za moje uništenje.....!" no Enika nije stigla dovršiti rečenicu , oči joj se zamagle , a trenutak potom postanu potpuno crne, lice joj poprimi ledeni izraz , a u očima joj se vidjelo gađenje
"Što vam je ta mala glupačica rekla?!" upita ona , a glas koji je to izrekla ledio je dušu , tako dubok i hladan, okrutan pun mržnje koja nije mogla biti normalna, ona ode do druge Enike , one koja je još uvijek držala ružu i svojom rukom pritisne njzinu s ružom, crvena, zatrovana krv poteče niz Enikinu ruku ostavljajući na podu crvene mrlje , ona nije ni trepnula, niti se pomakla, nićim nije pokazala da je osjetila bol.
"Pripremi se da ih uništiš!" poskita joj Enika iz budučnosti na uho , a potom se okrene premo Alhiru
"Nemaš pojam kako je divan osjećaj vidjeti te kako propadaš. Jednom sam ti rekla da ćeš uništiti sve oko sebe i nisam lagala!" ona potom nestane , no trag nejzina ledena glesa i njezine mržnje ostao je lebdjeti u zraku još dugo nakon njezina odlaska....
Bilo je čudno ponovno biti u Spavaonici Gryffindora, neki će vjerojatno reči da bi se tu trebala osječati kao kod kuće ali istina je da moj nespokoj nikada nije bio veći nego kad sam bila u Hogwarstu, nikad nisam imala nemirnije snove nego tada i opet sada. sat je otkucao ponoć cijeli je dvorac spavao barem onaj dio koji je za mene bio važan ustanem se. Crna perelina gotovo nečujno je šuštala po kamenom podu jednog od beskarajnih hodnika Hogwarsta, put sam znala od prije.Zastanem pred naizgled običnim kamenim zidom, položim svoj lijevi dlan na njega, trenutak kasnije zid se povuče sam u sebe otkrivajuči uski prolaz i jednako tako uske kamena zavojite stepenice. Zid se ponovnoi vrati na svoje mjesto, uspinjala sam se prema vrhu zaokupljena mislima, mala hrastova vrata bila su otvorena uđem u prostoriju koja je odisala čudnim mirisom na kojeg sam se sad već navikla.
"Došla si!" prepoznala sam glas iz tame no još uvijek iako toliko slična meni nisam bila sigurna da joj mogu vjerovati
"Da, želim čuti ostatak priče!" mogla sam osjetiti kako se smješi negdje skrivena u tami zadovoljna učinkom koji je ostavila na mene otkada smo se prvi put srele
"Sjedni i raskomoti se imamo dovoljno vremena do zore...!"
******************************
"Zabrinuta sam za nju!"
"Elbereth dosad si već trebala shvatiti da je Enika čudna i po našim mjerilima, vjerojatno je opet u nekoj od svojih faza ili se jednostavno ljuti na Alhira!" pokuša ju umiriti Anastasia
"Da, znam , ali čudnija je nego obično, čak da Alhir i je uzrok njezina ponašanja to nije razlog da nepriča sa nama ostalima!" Elbereth je nastavila sa svojim sumnjama
"Ma daj priča ona s nama samo je u nekoj svojoj fazi!" Amanda je oduvijek bila optimist
"Ma zbilja hajde recite mi kada je netko od vas zadnji put razgovarao s njom, neračunamo onaj pozdrav klimanjem glave koji nam uputi kad nas sretne"! Elbereth nije odustajala
"Samnom nije razgovarala od onog incidenta na jezeru , ali to je razumljivo , mislim nas dvoje se nepodnosimo, blago rečeno!" reče Alhir
"Ni samnom nije razgovarala od tada"!
"Ni samnom!"
"Ni ja nisam s nojm razgovarala od tad!" nakraju su se svi morali složiti da s Enikom nitko nije razgovarao od incidenta kod jezera
"Upravo tako, to nije obična ljutnja , to je bilo prije mjesec dana , pa zaboga čak je i Alhir prešao preko toga"! Elbereth svaka čast na upornost
"Ja nisam rekao da sam prešao preko toga, a nebi ni ti da si iskusila onu njenu prokletu iluziju!" pobuni se Alhir
""Da , al nisi više onaj davež koji si bio prvih dana nakon toga , osim toga sam si kriv ti si prvi počeo"
"Pustite sad to što ćemo poduzet s Enikom?!" upita Aqua
"Pa najjednostavnije je da idemo razgovarat s njom!" predloži Elbereth
"Al kako ćemo ju naći ona je kao utvara!"
"Ona nije kao utvara ona je utvara!" ubaci se djevojka koja je slučano čula kraj razgovara ekipa se zbunjeno ali i znatiželjno okrene prema pridošlici
"Oprostite nisam htjela prisluškivati ali prilično ste glasni"! reče djevojka
"ma pusti sad to zašto kažeš da je utvara!?"upita ju Dalien
"Svake večeri kada misli da mi ostali spavamo ona se digne i u crnoj perelini s kapuljačom preko glave napušta odaje društvene prostorije, a vrati se tek pred samu zoru dok većina nas spava, ja imam jako slab san pa ju čujem svaki put i tako već trideset noći za redom , neznam za vas ali meni je ovo gotovo savršen opis utvare , ada stvar bude čudnije uopće nespava preko dana u spavaonicama!" reče djevojka i potam ode
"Ovdje nešto jako neštima!" reče Sebastian
"Da al što, nekako sam poprilično siguran da nam Enika neće dati odgovore!" reče Alhir
"Pa moramo ih onda naći sami, započetak bio bi lijepo znati kud ona ide svaku večer!" reče Anastasia
"Pa nemožemo ju jednostavno pratit primjetila bi nas!" Amanda iznese problem
"Nebi ako ju prati netko ko je nevidljiv!" reče Aqua sa smješkom na licu
"Aqua ti si genije ,to znači da večeras ostaješ budna!"
"Nema problema bar ćemo otkriti što ona to radi svaku večer"
************************
Polako postajala sam svjesna činjenice da više vjerujem Njoj nego njima, nadasve još malo i Ona će uživati puno moje povjerenje, uspinjala sam se zavojitim stubama do prostorije u kojoj smo se sastajale , nemogavši se riješiti čudnog osjećaja da me netko prati, znala sam da je netko od njih u blizini, zahvaljujući orsu na ruci, ali nisam znala tko i gdje , i naš orso je zakazao odtkako smo ovdije, prilično je sjebano ovo vrijeme nisam bila ni svijesna koliko sam zapravo cijenila magiju i bila ovisna o njoj dok ju napokon nisam izgubila. već je bila tamo skrivena u sjenama, zapravo uvijek je ona dolazila prva uvijek je bila tu kad bih stigla bez obzira u koje doba...
"Došla si po još ?" upita ona , a ja sejnem na kameni pod, ulazna hrastova vrata se malo otvore, zaškripe razbijajući monotonu tišinu ispunjenu mojim ravnomjernim disanjem obje pogledašmo prema njima , nitko se nije pojavio vrata
"Trebala sam ih zatvoriti do kraja , vjerojatno samo vjetar!" napomenem
"Da vjerojatno samo vjetar !" složi se iako nije zvučala uvjereno, pogled mi privuče ruža koja je stajala na prozorskoj dasci u crnoj vazi, bila je preljepa a ono najčudnije od svega bila je plave boje, opčinjavala me je dozivajući me da ju uznem
"Hajde slobodno uzmi ju !" poticala me je negdje iz sjena, oklijevala sam
"Ne želiš li znati kako miriše , hajde uzmi ju ništa ti neće biti naposljetku to je samo ruža!" ustanem znala sam da sam se trebala opirati , al zvov tog cvijeta bio je prevelik, prejak i prelijep da bih mi se mogla oduprijet. prđem prozoru i uzmem ružu u ruke kratka ali oštra bol prođe mi desnom rukom jedna kap moje crvene krvi padne na kameni pod, ruža me ubola, osmijehnem se. Njezina očaravajuća plava boja me mamila zvala i naposljetku pokleknem i prinesem ju nosnica,a. lijepi slatkasti miris plave ruže ispuni moja osjetila i obuzmeme u trenu. Glasni prasak na ulaznim vratima prisili me da odmaknem pogled s ruže. Hladan, pobjednički smijeh ispuni prostoriju
"Zakasnili ste , već je izgubljena!" ozvananjao je nejzin glas prostorijom, na vatima su stajala tri mladića i pet djevojka , bili su mi tako poznati ali nisam se mogla sjetiti njihovih imena
"Enika jesi li dobro !?" upita jedna od djevojaka
"Enika? Tko je Enika?!" upitam ju šok i zaprepaštenje obuzme njihova lica
"Ali kako je ovo moguće!?" upita ona ista djevojka
"Ovo je samo početak za sat vremena bit će izgubljena zauvijek ,toliko je potrebno otrovu da ju obuzme cijelu!" reče ponovno oanja glas iz sjene
"Ali nebili ona trebla znati prepoznati opasnost pa zaboga čemu joj služe sva ta sječanaj i sposobnosti ako ne da se čuva!" upita jedna od djevojak vidljivo iznervirana ponovno hladni smijeh odjekne dvorce,
"Ah draga .....even angels fall!" a potom nestane...............
Naravno zašto sam i pomislila da bi mogao reagirati prokleto drugčije za promjenu, istrčala sam iz društvene slytherina jer što je previše previše je, naravno nebi oni bili oni da me nisu slijedili.
"Sve je to tvoja krivnja!"
"Dobro jel znaš ti kriviti ikoga drugoga na ovom svijetu osim mene za sranja koja nam se događaju, Alhire?!"
"jedino ti i radiš sranja da nije bilo tvog glupog plana koji usput nije upalio nebismo ni bili ovdije!!!!!"
"Za razliku od tebe ja sam bar radila nešto na riješavanju problema a što si ti radio ništa pod milim Bogom i ako nisi primjetio plan je uspio Yocelin je mrtva , pobjeđena!!!"
"Da krasan ti je to plan a mi smo završili 40 godina u prošlosti!"
"DOBRO DOSTA VAS DVOJE!!!!" vrisnula je Amanda a jedna munja propara prostor između mene i Alhira prisiljavajući nas da se odmaknemo. Svi zbunjeno pogledamo u Amandu koja je izgledala jednako zbunjeno kao i mi
"Što je ovo bilo??" upitam ju zbunjena
"Nemam pojma!" odgovori Amanda
"Kakao to misliš nemaš pojma, pa to je bila tvoja prokleta munja!"
"Nije bila moja samo sam htjela da se prestanete svađat na minutu!"
"Mislim da razumijem!" reče tiho Dalien i mi se svi okrenušmo prema njemu
"Razumiješ što ?" upita ga Elbereth
"Zasad je to samo torija, dođite!" i mi smo ga naravno slijedili. Prolazili smo kroz školu prema perivoju usput plijeneći poglede sviju okolo nas dok smo došli do perivoja Alhir i ja smo se još dva puta posvađali uvijek na istu temu. Napokon smo se zaustavili kod jezera. Dalien pogleda u nebo bilo je vedro.
"Ako se nevaram ti još uvijek možeš upravljati vremenom Amanda, hajde pokušaj" obrati joj se Dalien
"Mislila sam da se nemožemo koristiti magijom?" reče ona zbunjena
" i nemožemo barem ne onom klasičnom , hajde probaj" Amanda zatvori oči u trenutku se nebo neoblači i kapi kiše počmu padati po nama uništavajući prekrasni dan, na Amandinom licu blistao je osmijeh
"Dobro , a da se riješiš ove kišurine prije negoli se utopimo u njoj!!!!" vrisne Anastasia , Amanda se nasmije ali ipak u sljedećem trenutku nebo je opet bilo vedro bez ijednog oblačke bez traga i objašnjenja za kišne kapi koje su nas smočile
"Hajde probajte i vi ostali !" reče Angela. Elbereth izvadi nož iz džepa i zareže ruku koja idući tren zacijeli, Aquvu smo jedan tren vidjeli , a drugi opet ne, Anastasia probadne kroz zemlju da bi se sljedeći trenutak pojavila nekoliko metara dalje , a Alhir, Alhir je svoju moć isprobao na meni .
"Alhire!!" prekori ga Sebastan , no Alhir se naravno samo dopadno smijao , nakon što sam se ustala s poda vratila sam mu istom mjerom, bila je to jedna prelijepa zastrašujuća iluzija .
"Enika dosta!" čula sam Elbereth kako me pokušava nagovoriti da pekinem iluziju , ignorirala sam ju
"Prekini odmah!!!!" bila je to naredba ponovno iz njezinih usta, nasmijem se
"Ne možeš kriviti dijevojku što se zabavlja" rekoh uz smijeh ali , potom ipak prekinem iluziju Alhir je bio bijesan, ne krivim ga
"Gledja to ovako sad smo kvit, jedan jedan!" rekoh mu
"Kunem ti se da ću te jednog dana ubiti!!!!!" rekao je bijesan a potom otišao
I zaista na kraju puta , dan ai noći i posljednjeg konačnog rata Veličanstvenih i Drevnih protiv Bratstva Plave Ruže Alhir Blackdeath biti će taj koji će Karolini Eniki Gryffindor oduzeti život...