Naravno zašto sam i pomislila da bi mogao reagirati prokleto drugčije za promjenu, istrčala sam iz društvene slytherina jer što je previše previše je, naravno nebi oni bili oni da me nisu slijedili.
"Sve je to tvoja krivnja!"
"Dobro jel znaš ti kriviti ikoga drugoga na ovom svijetu osim mene za sranja koja nam se događaju, Alhire?!"
"jedino ti i radiš sranja da nije bilo tvog glupog plana koji usput nije upalio nebismo ni bili ovdije!!!!!"
"Za razliku od tebe ja sam bar radila nešto na riješavanju problema a što si ti radio ništa pod milim Bogom i ako nisi primjetio plan je uspio Yocelin je mrtva , pobjeđena!!!"
"Da krasan ti je to plan a mi smo završili 40 godina u prošlosti!"
"DOBRO DOSTA VAS DVOJE!!!!" vrisnula je Amanda a jedna munja propara prostor između mene i Alhira prisiljavajući nas da se odmaknemo. Svi zbunjeno pogledamo u Amandu koja je izgledala jednako zbunjeno kao i mi
"Što je ovo bilo??" upitam ju zbunjena
"Nemam pojma!" odgovori Amanda
"Kakao to misliš nemaš pojma, pa to je bila tvoja prokleta munja!"
"Nije bila moja samo sam htjela da se prestanete svađat na minutu!"
"Mislim da razumijem!" reče tiho Dalien i mi se svi okrenušmo prema njemu
"Razumiješ što ?" upita ga Elbereth
"Zasad je to samo torija, dođite!" i mi smo ga naravno slijedili. Prolazili smo kroz školu prema perivoju usput plijeneći poglede sviju okolo nas dok smo došli do perivoja Alhir i ja smo se još dva puta posvađali uvijek na istu temu. Napokon smo se zaustavili kod jezera. Dalien pogleda u nebo bilo je vedro.
"Ako se nevaram ti još uvijek možeš upravljati vremenom Amanda, hajde pokušaj" obrati joj se Dalien
"Mislila sam da se nemožemo koristiti magijom?" reče ona zbunjena
" i nemožemo barem ne onom klasičnom , hajde probaj" Amanda zatvori oči u trenutku se nebo neoblači i kapi kiše počmu padati po nama uništavajući prekrasni dan, na Amandinom licu blistao je osmijeh
"Dobro , a da se riješiš ove kišurine prije negoli se utopimo u njoj!!!!" vrisne Anastasia , Amanda se nasmije ali ipak u sljedećem trenutku nebo je opet bilo vedro bez ijednog oblačke bez traga i objašnjenja za kišne kapi koje su nas smočile
"Hajde probajte i vi ostali !" reče Angela. Elbereth izvadi nož iz džepa i zareže ruku koja idući tren zacijeli, Aquvu smo jedan tren vidjeli , a drugi opet ne, Anastasia probadne kroz zemlju da bi se sljedeći trenutak pojavila nekoliko metara dalje , a Alhir, Alhir je svoju moć isprobao na meni .
"Alhire!!" prekori ga Sebastan , no Alhir se naravno samo dopadno smijao , nakon što sam se ustala s poda vratila sam mu istom mjerom, bila je to jedna prelijepa zastrašujuća iluzija .
"Enika dosta!" čula sam Elbereth kako me pokušava nagovoriti da pekinem iluziju , ignorirala sam ju
"Prekini odmah!!!!" bila je to naredba ponovno iz njezinih usta, nasmijem se
"Ne možeš kriviti dijevojku što se zabavlja" rekoh uz smijeh ali , potom ipak prekinem iluziju Alhir je bio bijesan, ne krivim ga
"Gledja to ovako sad smo kvit, jedan jedan!" rekoh mu
"Kunem ti se da ću te jednog dana ubiti!!!!!" rekao je bijesan a potom otišao
I zaista na kraju puta , dan ai noći i posljednjeg konačnog rata Veličanstvenih i Drevnih protiv Bratstva Plave Ruže Alhir Blackdeath biti će taj koji će Karolini Eniki Gryffindor oduzeti život...
Post je objavljen 04.03.2008. u 13:31 sati.