Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 12.04.2016.
Hrvatsko bajoslovlje (Tamna strana) 6
Vile Tamne strane
Kod vila Hrvatskog bajoslovlja Athumanunh najteže raspoznaje svijetlu i tamnu stranu, a vile koje su nekako najbliže Tamnoj strani su: Rusalke (vodene deklice po Athumanunhu) i Planinkinje (planinske puce po Athumanunhu).
Vodene vile (Rusalke) ili 'vodene deklice' se u Hrvatskom bajoslavlju dijele na one koje su pola ribe, pola djevojke i uvijek se nalaze u vodi, osobito moru i prelijepe djevojke koje stanuju u rijekama, jezerima i bunarima, ali rado iz njih izlaze.
Vodene vile su velike i lijepe, a lica su im strašno (mrtvački) blijeda. Ovim vilama najčešće se u Hrvatskom bajoslovlju pripisuju zle osobine. One mame lijepe mladiće u vodu i tada ih povuku u ponor, odakle se više nitko od njih ne vraća. Osobita opasnost prijeti onima koji zamute vodu jezera u kojem ove vile spavaju ili se u tišini kupaju.
Te neoprezne nesretnike vile mogu smrtno raniti, otrovati, vezati, zasjeniti im oči ili ih čak i oslijepiti. One, te vodene deklice, po jasnoj mjesečini izlaze iz vode koja se tada sva uzburka i zapjeni te onda vodene vile skaču, igraju se i plešu po okolnim obalama i brežuljcima. Vodene vile naročito su opasne kad se navečer kupaju u vodi ili kraj nje pjevaju.
Približi li im se tada netko čamcem ili brodom, netragom će potonuti. Izvore koje nastane vodene deklice, u večernje doba nije preporučljivo posjećivati, pa čak ni po vodu na njih ići, jer su na tim izvorima pri prvom mraku izlazile vile na kupanje.
Na moru Vodene vile čak mogu podići buru, vihor, donijeti tuču (grád) ili kišu. Kad bura uskomeša more, u morskoj pjeni pojavljuju se vile koje hitrom nogom stružu morskom površinom, a na obali izvode divlje plesove i izriču strašne kletve. Ako im se, kad tijekom bure pjevaju, primakne tko brodom, one će mu brod izvrnuti i potopiti.
Kad bi se na morskoj pučini razbila neka lađa, često su se mogle vidjeti kako skaču od jednog do drugog vala i na morskoj površini nogama gaze zapjenjenu vodu.
U Hrvatskom bajoslovlju zapravo je bilo jako malo zlih vila, ali ih je ipak bilo zapisat će Athumanunh u svoj Sveznadar i slovored. Tako pored Vodenih Rusalki zločeste mogu biti i Planinke Utvice. Ljudi nisu smjeli ići brati ljekovito bilje, jer bi ih vile Utvice kaznile. Ubile bi njih i njihovu obitelj, jer nisu željele davati ljudima svoje ljekovite trave i otkrivati im tajne liječenja.
| < | travanj, 2016 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...