Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 11.04.2016.
Hrvatsko bajoslovlje (Tamna strana) 5
Vodanoj – zeleni vodeni zmaj (pozoj)
Athumanunh mora skrenuti pozornost svima koji ovo čitaju – Athumanunh piše o Hrvatskom bajoslovlju na samo sebi svojstven način, a to 'Athumanunhovo Hrvatsko bajoslovlje' ima samo neke dodirne točke sa Slavenskom mitologijom koja naprosto 'vrvi i vrije' božanskim bićima, polu-božanskim (posredujućim) bićima i demonskim bićima.
Cijeloj toj doista šarenoj plejadi u Slavenskoj mitologiji ponekad se priključuje i mnoštvo demonskih bića susjednih naroda (Mađara, Rumunja ...), kao što su vampiri i vukodlaci, ali Athumanunh se opredijelio za nedostatno istraženo Hrvatsko bajoslovlje, pa je tako danas na redu Vodanoj - zeleni vodeni zmaj (pozoj).
Odnosno, u Athumanunhovom Sveznadaru i slovoredu zapisan kao Pesjanek (Dravska neman, čudovište). Dakle, Vodanoj se opisuje kao biće demonske nakazne glave, užarenih očiju, šape umjesto ruku, divovskog rasta tijela (slično ribljem tijelu) obraslog mahovinom ...
No, Athumanunhovo današnje demonsko biće 'Tamne strane' izgleda ovako: Kao prvo to je pozoj (vodeni zeleni zmaj po Athumanunhu) žute glave sa samo jednim okom i njuškom kao u psa, kosa (griva) mu je zelena vodena trava, ruke (šape) su mu poput vrbovih grana, stopala nogu poput žabljih, a uzduž kralježnice raste riblja peraja koja završava s repom punoglavca (guštera), prsa su mu pokrivena mahovinom ...
Kad izađe iz vode riče strašnom rikom (tako da crjepovi s kuća znaju padati – po Athumanunhu). Iz vode izlazi u naumu krađe neoprezne djece koja se igraju pokraj njegovog vodenog staništa, ili se sama (bez pratnje roditelja) kupaju u potoku, rijeci , jezeru ... Međutim, ne prežu ni zaći u ljudsko naselje, a poradi otmice mladih djevojaka, ili tek udanih žena koje se noću same kreću naseljem.
Zašto se Pesjanek 'okomio' na mlade djevojke i tek udane žene, Athumanunh nije pronašao nikakav zapis, a isto tako nije mogao ni pronaći zapis što je to vodeno čudovište činilo tim otetim nesretnicama, ali pronašao je slijedeće: Ako bi se otete nesretnice vratile bile bi nijeme i nikada se ne bi saznala Pesjanekova tajna.
Slijedeći na koje se Pesjanek okomio su nesretni mlinari kojima razbija brane i mlinska kola i to opet bez nekog određenog i poznatog razloga. Ova neman, demon ili pozoj spava zimski san ispod leda, a u proljeće izaziva poplave, jer je gladan i bijesan.
Njegov ženski pandan su vile rusalke (vodene deklice kako ih voli nazvati Athumanunh u svom Sveznadaru i slovoredu), ali o njima će biti riječ drugi put.
| < | travanj, 2016 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...