Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 10.04.2016.
Hrvatsko bajoslovlje (Tamna strana) 4
Babaroga – 'divlji' aspekt žene
Eh, da! Evo ga opet se Athumanunh našao u svojoj poznatoj 'trilemi', a pored njega nema Reyamanunhe i to je vrlo opasno po Athumanunha. Dakle, na red je došla i Babaroga, ženski demon Hrvatskog bajoslovlja, ali i cjelokupne Slavenske mitologije. Naravno, Athumanunh raspoznaje više imena za 'njegovu' Babarogu.
Ta imena su redom: Baba Jaga, Jezibaba, Jezdibaba, Gvozdenbaba ... niz se po Athumanunh sigurno može nastaviti, ali sva imena te Athumanunhu vrlo nerazumljive mitološke kreature svode se na jedno – to je odvratni ženski demon!
Međutim, Athumanunh ne bi bio Athumanunh da se nije, praćen svojim vjernim i odanim Vitezovima vjetra, upustio u potragu za neobičnom kućom Babaroge koja na svakom kutu ima po jednu kokošju nogu, uvijek je okrenuta suprotno od nailaska tražitelja (namjernika), a ograđena je ogradom od ljudskih kostiju na čijim stupovima su ljudske lubanje ...
Dakle, ako 'Athumanunhov Sveznadar i slovored' kazuje o tom da je Babaroga odvratni ženski demon koji može rastegnuti usta od Prave sve do Jave, odnosno sve do Bezdana gdje su vrata Paklene – mračnoga Svijeta Tmuše Hrvatskog bajoslovlja, a pri tomu jede ljude, onda Athumanunh mora Babarogu tražiti na mjestu gdje se u mitologiji (bajoslovlju) susreću Mudrost i Strah, na mjestu gdje se premošćuje jarak između Života i Smrti ...
Ako je tomu tako, onda Babaroga sigurno zna tajnu Smrti, ali i Života. Nadalje, ako Babaroga zrakom putuje (jezdi – Jezdibaba) u željeznom kotlu (možda mužaru s tučkom po Athumanunhu u kojem melje ljudske kosti), a metlom briše svoje tragove i kormilari željeznim kotlom, onda pak Athumanunh tu lako prepozna Baba Jagu vješticu staricu (jaga – vještica, baba – starica) ... ako je imalo strašna, kako je u bajoslovlju opisana, onda je razumljiv naziv Jezi (jeziva) baba (starica) ...
Neki pak zapisi kazuju i opisuju Babarogu (ako je starica rogata onda izgleda još strašnije ...) kao koščatu staricu čiji zubi, nos i grudi su od željeza (Gvozdenbaba), a kosa joj je isprepleteno klupko gmižućih zmija (Meduza iz Grčke mitologije po Athumanunhu).
Na temelju svega toga, zapisa u 'Athumanunhovom Sveznadaru i slovoredu' i kazivanjima legendi starih Hrvata, Athumanunh lako zaključuje da Babaroga nije samo obično strašilo za djecu, ona mora nekako biti povezana s ciklusom smrti i novog početka i taj demon mora posjedovati izuzetno veliku mudrost te ima moć proricanja ... jer zašto bi je, ako nije tako, mnogi velemože i heroji tražili ako nisu željeli iskoristiti njezinu mudrost i znanje.
Ta mučna putovanja za neke su završavala na 'ogradi Babaroge' ako ne bi izvršili i zadovoljili zadaće i ispite postavljene im od Babaroge. Dvije tajnovite sestre, (najvjerojatnije su i one morale biti nekakve starice-babe, ali su baš kao i sama Babaroga mogle mijenjati životnu dob po Athumanunhu), Sunčana i Zvjezdana Athumanunha opet navode na nekakvo trostruko biće bajoslovlja.
Ako pak Athumanunh pokuša povući neku paralelu u drugim mitologijama, Babarogi je najbliža hinduistička božica Kali, ali njezina (Babarogina) uloga u Hrvatskom bajoslovlju (ali i u cjelokupnoj Slavenskoj mitologiji) kao da je provlači kroz životni ciklus žene (djevica – majka – starica).
Na kraju, zašto je Athumanunh kod Babaroge u 'trilemi'? Jednostavno, Athumanunh bez pomoći Reyamanunhe, nikada ne bi razumio trostruku simboliku Babaroge, odnosno, nikada ne bi (a ne razumije ni sada nakon polovice Vremena) do kraja žensku psihu i primordijalne principe i aspekte ... (nije li zapravo pećnica u strašnoj kući Babaroge nekako povezana sa ženskom maternicom – pita se Athumanunh, ali bolje da se odmah vrati natrag u priču).
Ne priprema li to Babaroga, naše stare pretke u njihovom bajoslovlju, zapravo na upoznavanje 'vlastitog sebe', odnosno najtamniji 'dio sebe', putem duboke mudrosti ako se prihvati 'tamna sjena' unutar njih samih ...!?
Bilo kako da bilo, Athumanunh će bez obzira što Babaroga u nekim trenucima zapravo postaje blaga, ljubazna i velikodušna, Babarogu i dalje 'držati' na 'Tamnoj strani' Hrvatskog bajoslovlja, jer za Athumanunha ona je ipak divlja i neukrotiva, zloduh Noći koji je povezan sa Smrti, a i mjesto (najtamniji dio mračne šume) i kuća u kojoj živi (koja ima kokošje noge, može se kretati, vrata su joj usta, a prozori oči), a naposljetku željezni zubi, grudi ... kosa puna zmija ... brrr, ali Athumanunh takav opis ne može prihvatiti za božicu 'Svijetle strane' ...
Za kraj, Athumanunh, svima Vama koji ovo čitate, ipak ostavlja izbor da sami odaberete stranu za Babarogu, a ako želite i skupite hrabrost i upoznate Babarogu osobno ...
| < | travanj, 2016 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...