Sunčana (Poludnica) – zloduh smrti
Sunčana je po Athumanunhu zloduh (demonica, demonka) smrti koji se pojavljuje uvijek točno u podne i napada neoprezne ljude koji rade na polju udarcem u vrat od kojeg ljudi dožive toplotni udar, a ako prežive to onda polude.
Sunčana je prikazivana kao mlada djevojka, ali može biti i starica, ili pak mala djevojčica, odjevena u bijelo ruho koja sa kosom ili srpom u rukama obilazi polja.
Pojavljuje se u obličju vrtloga prašine koji nosi ljetni topao vjetar, a kad poprimi obličje mlade djevojke nesretnike zaustavlja svojim pitanjima na koje je nemoguće odgovoriti, pa im zamahom (udarcem) srpa ili kose odrubljuje glavu.
Neoprezne roditelje koji ostavljaju samu djecu u igri pored žitnog polja kažnjava otmicom djece koja se jednostavno izgube u polju pšenice, raži, kukuruza ... a po vjerovanju starih Hrvata, kod otmice (nestanka) djece, pojavljuje se u obličju male djevojčice koja započinje igru u kojoj djeca zalutaju u nepreglednom polju žita.
Dakle, u Athumanunhovom svijetu Hrvatskog bajoslovlja, Sunčana 'luta' Pravom i napada (plaši) ljude, pa time i živi na granici Jave i Prave i naginje prema 'Tamnoj strani' bajoslovlja starih Hrvata.
< | travanj, 2016 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...