Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 06.04.2016.
Hrvatsko bajoslovlje (Tamna strana)
Crnobog – vladar ‘Tamne strane’
Crnobog je vladar podzemlja u Hrvatskom bajoslovlju nazvanom Paklina u kojem se nalazi otok smrti Temnava. Crnobog ja zapravo božanski brat dvojnik Sveboga, a nastao je od sjene Sveboga. Dok Svebog stvara Svijetlo i Dobro, Crnobog Svijet obavija Tamom i Zlom. Svebog stvara svoje 'svijetlo' potomstvo koje je zapravo Njegov materijalizirajući oblik, ali i Crnobog stvara svoj 'tamni nakot' koji pak je Njegov materijalizirajući oblik.
Tamni i materijalizirani oblik Crnoboga, u Hrvatskom bajoslovlju, je njegov sin Zlomir (Bijes – po Athumanunhu) koji zapravo nosi sve osobine svojega Stvoritelja (oca). Dakle, Athumanunh opisivanjem Zlomira u Hrvatskom bajoslovlju zapravo usporedno i opisuje samog Crnoboga.
Zlomir – kralj tmuše i podzemlja
Zlomir (Bijes) bog je Tame (tmuše – po Athumanunhu), materijalizirani oblik (sin) Crnoboga koji može mijenjati svoje obličje, pa se u Hrvatskom bajoslovlju mogu sresti dva temeljna obličja Zlomirova: 'Demonski jahač' je tako obličje Zlomira kada on odlazi u lov na duše mrtvih koje lutaju Svijetom. Drugo obličje Zlomira je 'Ognjeni zmaj' kada on ruši, razara, obara i uništava.
Zlomir je mrk, prijek, bezdušan, ispunjen bijesom i gnjevom, strašan je rušitelj i neumoljiv sudac. Uvijek je natmuren i himben, podmukao je i svadljiv, gramzive je i nesnošljive ćudi, prevrtljivi je prekršitelj zadane riječi i vjere. Oko Zlomira šire se i bujaju podvale, laži, svađe, krivde, zavisti, čemeri, nepravde, krađe … On jednostavno sve 'Bijelo' pretvara u 'Crno'.
Svijetom, ali i Nebom sije zločine, mržnju, neslogu, a neizrecivo mrzi ljude, ali i bogove, a posebice je kivan na svog božanskog bratića Zvonimira. No, dok iz 'petnih žila', (jer duše nema – po Athumanunhu) mrzi Zvonimira istodobno žudi i izgara za njegovom supružnicom Zoranom. Tako će i 'prvi otvoreni sukob' 'Svijetla' i 'Tame' izbiti upravo nakon Zlomirove otmice Zorane.
Zlomir je oženjen 'crnom divom' ('tamnom kraljicom' – po Athumanunhu) Morenom (Mora – po Athumanunhu) jednom od četiri božanske dive koje su rođene od skoka mrazovčeva cvijeta (Bojana, D(I)vana, Zorana i Morena – po Athumanunhu). Kako je Morena prešla na 'Tamnu stranu' Crnoboga i postala božica Smrti, Zime i ljubavnog preljuba/nesreće Athumanunh će više napisati drugi put.
U ruci nosi 'trobodno' žezlo na kojem su tri glave (ljudska, konjska i goveđa – po Athumanunhu), a prati ga vojska demona: Hudelja, Zmijana, Markoča, Tojana, Vihora, Sitivrata i Virtra.
Zlomir stoluje nasred Paklenika, na otoku Temnavi, u gradu Tamnogradu, a njegovo carstvo je carstvo Sjena, mjesto je to Jeza i Strahova, Tuge što zrači Tjeskobom, Jadom i Čemerom, mjesto puno Mržnje, Uvreda i Zavisti. Zlomir ima i četiri 'tamne ljubavnice' strašne demonke imena: Mržnja, Svađa, Zločin i Nesloga.
| < | travanj, 2016 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...