Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 04.04.2016.

Hrvatsko bajoslovlje 15

Branimir (Porin) – nebeski knez

Branimir je u hrvatskom bajoslovlju najstariji sin Sveboga i Božene, brat Zvonimira, Tatomira i Stribora (Borna). On je nebeski knez, gospodar Neba, oluje, munje, kiše, duge, zraka i oblaka. Bog je groma, trijesa, kraha, mira, slobode, pravde i pobjede. Veliki i moćan božanski sudac svim dušama i čuvar, ali i izvršitelj Sudbine.

Drevni Hrvati u bajoslovlju pripisuju mu pridjeve poput: sveznajući, svevladajući, prejasni, neumitni osvetnik, veličajni gromovnik, hrvatski 'satarnik' ... Zaštitnik je duševnosti i poštenja, prijateljstva i mira, časti i istine, ali i poljodjelaca, brodova, putnika i međaša.

Najviše voli 'jurcati' nebom i 'praskati' munjama i gromovima, otvarati, ali i zatvarati kišonosne oblake. Hrvatski poljodjelci zazivali su ga u vrijeme suše, jer on natapa zemlju 'kišnom suzom koja ljudima daruje kruha bijeloga i sveg obilja ...' Kada bi ga raslinje 'ugledalo' radosno bi zaplesalo, zaljuljalo i zašuštalo ... Odijeva bijelo ruho, ali kada udara gromom ono je ljubičasto, a kada je doista ljut odijeva i crno ruho.

Štiti ga pancirna žičana košulja i ljuskasti (pločice) oklop, a u rukama mu je starohrvatski 'umir' (mlat, čekić – po Athumanunhu). 'Umirom' On miri ljude, ponekad i bogove, tako da snažno njime lupi o stol i grmi glasno tražeći red, poslušnost, prijateljstvo i slogu.

Hrvatsko bajoslovlje opisuje Ga kao stasita i naočita mladića, bijele puti, crne kose i pogleda iz kojeg sijeva dostojanstvo nebesko. Preko čela nosi crveni starohrvatski povez koji mu daje značenje velikog kneza, ali mu je brada kovrčava i riđa, a kada je ljut iz očiju mu sipaju ubojite strijele.

 photo Athu Brani Porin.jpg

U velikim opasnostima, poput onih ratnih, kada je nebeski mir ugrožen, Branimir (samo ime složenica od 'brani' i 'mir' dokazuje da je opasan i poguban za svakoga tko bi ugrozio mir nebeski – po Athumanunhu) se oboružava munjevitim kopljem, gromom, štitom neprobojnim i buzdovanom s tisuću klinaca (špici).

Jaše snažnog ždrijepca iz čijih kopita vatra sijeva, a voli uživati u medovini. Oženjen je divicom (divkom, gigantkinjom – po Athumanunhu) imena Janja, kćerka diva Svitogora koja mu je rodila sedam sinova (sedam je plemena jednoga naroda Hrvatskoga – po Athumanunhu), a kasnije oni postaju hrvatski banovi redom: Radoslav, Vladislav, Višeslav, Zdeslav, Tomislav, Držislav i Miroslav.

Branimir je spasio ljudski rod od vepra divljeg i opakog, ali i od zmije 'zlomislilice', a bogove je zadužio time što je porazio divove, najljuće protivnike božanske. Kasnije Branimir postaje zakleti protivnik i uništavatelj svih zloćudnih stvorova koje staro hrvatsko bajoslovlje raspoznaje.


04.04.2016. u 20:39 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< travanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...