Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 03.04.2016.
Hrvatsko bajoslovlje 14
Tatomir – nebeski zagonetnik
Treći sin Sveboga Jakše i Božene u hrvatskom bajoslovlju nazivan je Tatomir i on je bog Mjeseca, tjelesne i duševne okretnosti, te glasnik bogova. Tatomir je vrlo inteligentan, izuzetno lukav i prepreden (prefrigan – riječ je koju za njega rabi Athumanunh). Iako je vrlo oštrouman, spreman na sve izazove odlikuje ga i velika brbljavost.
Tatomir je Athumanunhu vrlo zanimljiv, a posebice jer ga resi lukavstvo i pustolovna ćud. On je istodobno djetinjast, priprost, ali i vrlo ozbiljan i zrele dobi, pa mu stoga Athumanunh i dodjeljuje titulu 'Nebeskog zagonetnika'. On je vječiti putnik, skitnica nebeska, a pazite samo – On je oploditelj cvijeća, ali i žena ... Bije ga glas i velikog ljubavnika koji se noćima prikrada dvorima, odnosno ženskim dvornicama, te se kroz prozor poput srebrenih zraka uvlači u postelje zaspalih djevojaka, ali i žena i pri tomu ih kradom obljubi.
Upravo zahvaljujući Tatomiru, najveće romance događale su se i događat će se Noću, jer upravo tada Tatomir (padom sumraka – po Athumanunhu) ulazi u misli djevojaka, ljubi ih srebrenim zracima i igra se toplinom njihovog srca (vrlo opasna i rizična igra – po Athumanunhu, Athumanunh bi ipak radije odigrao 'ruski rulet' nego igru s djevojačkim srcem i nemojte pomisliti da je Athumanunh ostario, Athumanunh je samo postao iskusniji i možda malo lukaviji)
Već kao malen dječačić (božić) Tatomir je počeo sa svojim nepodopštinama i izuzetno opasnim avanturama. Tako se jednom iskrao iz kolijevke (zipke – po Athumanunhu) i otuđio (ukrao – po Athumanunhu) božici Morani (božica smrti u hrvatskom bajoslovlju – po Athumanunhu) biser Smrti. Poradi toga rastrgao ga je strašni čuvar Paklene pas Nero.
Kad su ga Svebog i Božena pronašli rastrganog oni stanu liti svoje suze božanske nad sudbinom njegovom, pa su te suze doprinijele da se dijelovi tijela opet spoje, ali se Tatomir, poradi toga, cijeli svoj vijek pojavljivao na Nebu u četiri obličja ('mlađak', 'prvi frtalj', 'zadnji frtalj', 'uštap' – po Athumanunhu). Stari Hrvati boga Tatomira prozivaju i kao 'Mjeritelja Vremena', odnosno 'Vremenoravnatelja'.
Tatomir je zaštitnik putnika, pastira glasnika, teklića, trgovaca, pronalazača, sitnih prevaranata i kradljivaca. Prikazivan je u obličju neizrecivo lijepog 'golobradog' mladića okruženog blijedim Zvijezdama, ali i kao snažnog starinu s pastirskim štapom u ruci. Naoružan je srebrenom sabljom (mač je ravan, a sablja je malo zakrivljena – po Athumanunhu) kojom siječe 'Sinove tame', ili pak zlatnim srpom kojim žanje 'nebeske zore'.
Kako se Tatomiru pripisuje u starom hrvatskom bajoslovlju pronalazak brojki, onda Athumanunh sve više može uspoređivati hrvatskog Tatomira s drevnim egipatskim Tothom, jer očito je da su oba 'gospodara mudrosti' i 'čuvari tajni'. Kako pak su zaduženi za mudrost, lako ih obojicu Athumanunh poveže i s nebeskim drevnim astrolozima.
| < | travanj, 2016 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...