Hydrha – božica Pravde drevnih Sychytha
Prema drevnim pričama mudrih Sychytha upravo je Hydrha, jedna od zaštitnica mitskih vila Charyzmhy, užasnuta nepravdom i izdajom, što počiniše je te bajne vile Vitezovima vjetra, bacila prvo prokletstvo na njih. Prokletstvo se ogledalo tako što su dani opet izjednačeni s noćima i započinje ekvinocij. Prvog dana ekvinocija podiže se strašan Sjeverni vjetar Actyalan i on više nema milosti ni za koga. Sychythe vide da alandski odredi iznenada napuštaju svoje položaje i okupljaju se oko zastave koju visoko na kulama Northalana podiže general Amaksos koji ih time upozorava da je On ranjiv i da Ga je potrebito zaštititi iza Zimskoga bedema. Dakle, Alanđanima je započeo deseti mjesec u nizu Alandyarnyca nazvan Vjetrovnik, a doba godine što ga Alanđani nazvaše Dozrijevanje došlo je svojoj sredini i započinje opasno i nesigurno doba koje Alanđani nazivaju Slabljenje (Helnyhe). Zvijezda Hawalandha pomiče se za 30 stupnjeva i tada na 210 stupnjeva ulazi u zviježđe Hydrha. Dakle, sada je na Nebu sve u potpunoj ravnoteži, ali zapravo to je opasno doba kada su snage Dobroga i snage Zla u potpunoj ravnoteži. Dok ostali Okolni narodi bezbrižno uživaju u posljednjim toplim danima, Alanđani su sve više oprezni i nepovjerljivi. Tajnovite Šumske patrole više nikome ništa ne vjeruju, Armagedonha je krcata tim opasnim alandskim ratnicima, strašni Krilati jahaču Unakasovi žestoko jašu kroz prostranstva Sylenca, Srebreni oklopnici sada su vrlo blizu Modrim oklopnicima i više ih nikakva sila tog Strašnog i Nezamislivog doba ne može iznenaditi. Noćne oči generala Protyronha pozorno osluškuju zvukove sve tamnijih noći, a Crni strijeličari generala Peksa već su krenuli prema tajnovitim šumama Mynechyzha. Čuvari Zimskoga bedema i Snježni odredi nestaju u tajnovitim šumama Kayonasha i čekaju, a Jutarnje ptice generala Wowokhe zaposjele su sve moguće prolaze kroz Taweghu što vodi prema tajnovitom alandskom gradu Alandu. Drevnim i mudrim Sychythama jasno je da i Alanđani vide opasne znakove na Nebu, jer zvijezda Hawalandha ulazi u zviježđe Khepher, a Khepher (pustinjski lovac) slijedeći je znak alandskog zodijaka koji može odgovarati škorpionu.
< | veljača, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...