Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 16.02.2008.

Legenda o Alandiji

Yunha – Wyxenha 'Ona koja Nebom šeće'

Kada se zvijezda Hawalandha pomakne na svom putu za negdje oko 180 stupnjeva Sychythe opažaju da ulazi u zviježđe koje čine dvije lijepe zvijezde, pa jednu nazivaju Yunha, a drugu Hydrha. Dakle, kada se zvijezda Hawalandha poklopi s blistavom zvijezdom Yunha, Sychythe to objašnjavaju i najavljuju kao skori susret i sjedinjenje Andraghonha i Sonsyreye u 'Zemlji žeđi', jer ona druga zvijezda nazvana Hydrha zapravo predstavlja božicu Pravde u koju vjeruju Sychythe, no, o njoj drugi put, jer ona je zapravo i sedmi znak koji može odgovarati zodijačkom znaku vage. Šestim znakom mudrih Sychytha započinje alandska jesen koju oni nazivaju Dozrijevanje, a taj deveti mjesec po alandskom kalendaru Alandyarnycu naziva se Maglodan. Tiho, tajnovito i polako počinju se spuštati prve alandske jutarnje magle s tajnovite planine Wyghen koje najavljuju misterioznu Anybeathu. Alanđani se počinju pripremati za strašnu i nemilosrdnu Athumazyu skupljajući plodove dugog toplog ljeta i pohranjuju svoju žetvu. Alandski odredi sve se više približavaju Zimskom bedemu, jer valja im ga opet utvrditi i iza njega zaštiti ono najvrjednije što imaju. Tako objašnjavaju Sychythe ono doba kada je pola tajnovitog kruga opisano, odnosno Vrijeme Tajni u kojem je najčistije djevičanstvo posljednje mitske vile Charyzmhe združeno sa velikom snagom i moći božanskog mitskog Pravednika što Bogovi poslaše ga Okolnim narodima da zaustavi ratove, stradanja i patnje koje su svojom pojavom izazvale Hladne vatre. Pustinjski narodi u to doba prvi su puta osjetili svježinu i krijepost hladne vode što donesoše je kiše Shakazeye gonjene strašnim vjetrom Actyalanom koji je to načinio samo zbog Njega. Sychythe su tada u svoje zapise jednostavno, ali misteriozno zapisali: 'Dolaze! Dolaze hladne kiše Shakazeye nošene strašnim vjetrom Sjevernim da napokon natope 'Zemlju žeđi'.' Doista, tog jutra dan se probudio bez Sunca i svi u Wananunhy su opet imali svoje sjene, jer Sonsyreya (Wyxenha) osjeća svu svoju snagu ljubavi. Njezine oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo vrijeme, tog jutra bude se snene. Ako pak se tog jutra čuju i tajnovite pjesme alandskih ratnika o nečijim snenim plavim očima koje griju tim 'Ledenim ratnicima' krv u žilama, onda nema nikakve sumnje, sve je savršeno, baš onako kako po Sychythama i treba biti, a Legenda sve više postaje živa.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...