Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 09.02.2008.
Legenda o Alandiji
Rynkha – morska mačka
Četvrti znak zodijaka po drevnim i mudrim Sychythama nosi naziv Rynkha, što bi na alandskom značilo morska mačka, a odgovara zodijačkom znaku raka. Morska mačka je velika riba koja živi u Toplim morima, a pomalo sliči na veliku sabljarku. Athumanunh skreće pozornost da je lako moguće zamijeniti alandsku Rynkhu s alandskom Raykhom što na alandskom opet znači morski pas. No, dobro idemo onda dalje s objašnjenjima. Dakle, u šestom mjesecu Alandyarnyca, koji nosi naziv Sušnik, kiše Shakazeye izbrisale su sve tragove tijekom Blatnika, pa sada počinje dugo toplo alandsko ljeto koje Alanđani nazivaju Bujanje s kojim počinje i ljetni solsticij. Velike Rynkhe mrijeste se u azurnim Toplim morima Južnim, a tada iznenada na tim predivnim morima pojavljuju se najstrašniji i najveći ratni brodovi koje je to Vrijeme ikada prije zapamtilo. Strašni Alandski ratni brodovi stižu s ledenih mora, a skriva ih tajnovita magla Anybeatha koja se nikada prije nije pojavljivala na obalama amazonske zemlje Dyadonhe. Tu gdje noći nisu tako tamne, a jutra se zlatom zlate Sychythe vide zvijezdu Hawalandha u potpunom položaju Zviježđa Rynkhe (Kapela). Kako se ribe mrijeste, biljke bujaju, Topla mora Južna su sve toplija, a alandski brodovi na tim morima ulijevaju potpunu sigurnost svim Okolnim narodima. Onda pak kada bi Dyadonkhe u toplim noćima zapjevale svoje nježne pjesme, snažni alandski mornari odgovorili bi im pjesmom isprva tihom, najtišom, pjesmom koja nikako nije bila karakteristična za Alanđane, a onda bi pjesme Alanđana postale glasne, snažne i one bi opet slavile Njega. Riječi pjesme tihe najtiše, blage najblaže, nježne najnježnije zapamtili su dakako Sychythe: 'Noćas kada Baharanunha nježno spusti svoje dlanove na lice Njegovo u mračnim šumama srebrenog bora započet će novi dan …' Dok je s prvim jutarnjim svijetlom Baharanunha (Ona koja lebdi zrakom) bila vidljiva na Toplim morima Južnim Sychythe su zapazile da zvijezda Hawalandha polako ulazi u putanju moćnoga Sunca, a time započinje i sedmi alandski mjesec nazvan Toplodan, no, tada već ulazimo u peti znak koji su Sychythe nazvale Lothosh što na alandskom znači zmaj, ali o tomu drugi put.
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...