Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 03.02.2008.
Legenda o Alandiji
Zeyha – kiše Shakazeye
Zeyha u alandskom jeziku označava kišu, kiše koje počinju padati tijekom alandskog mjeseca Kišnika. Dakle, nakon (Andraghonove) mladosti i njegove snažne volje za napretkom, za otkrivanjem novih horizonta (muškim principom pokretačke sile) slijedi (Sonsyreyna) snažna volja, nezapamćena i neopisiva ljepota i nježnost, upornost koja se ogleda u silama Prirode koja sve više buja i raste (ženski princip gradnje i stvaranja) koju je iznenada probudila neka tajnovita pokretačka sila. Taj alandski drugi znak zodijaka po Sychythama počinje zadnjeg dana Noćnika i prvog dana Kišnika kada se zvijezda Hawalandha pomiče za 60 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen, pa Sychythe opažaju da je zvijezda Havalandha ušla u zviježđe Zeyha (Kasiopeja). U tom drugom znaku do punog izražaja dolazi Sonsyreyna nesebična ljubav prema Andraghonhu što Sychythe zorno vide u bujanju biljaka i pojavi prvih plodova, jer zemlja hraniteljica čista je ženska priroda koju simbolizira Sonsyreya koja pak poprima obličje mitske Wyxenhe (One koja donosi kišu žednoj Zemlji i biljkama koje sve više bujaju). Dakle, riječi koje se mogu čuti u sve toplijim tajnovitim šumama opet su poznate: ljepota i nježnost, predivne plave noći u kojem počinju cvasti neobične alandske ljubičice boje indiga čiji miris odjednom počinju osjećati i svi Okolni narodi. Napokon je za Sychythe sve onako kako na Nebu treba i biti, sve je u božanskom skladu i redu, a neobična sila privlačnosti i neobičan miris alandskih indigo ljubičica jednostavno vodi k tomu da se Andraghonh i Sonsyreya napokon moraju i susresti da bi Legenda krenula svojim tijekom. O tom sudbonosnom susretu Sychythe opet sve vide u zvijezdama i to sada neumorno objašnjavaju zbunjenim Okolnim narodima, te je sve spremno za treći znak alandskog zodijaka koji se zove Horanyash, što pak na alandskom znači – braća. Više su puta Sychythe zbunile Okolne naroda, ali nikada kao tijekom objašnjenja tog trećeg znaka alandskog zodijaka koji bi možda mogao odgovarati znaku blizanaca. No, o tomu Athumanunh će napisati drugi put.
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...