Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 24.11.2007.
Tajne i misterije Maya
Maye i Atlantida
Athumanunhovo razmišljanje i promišljanje o Atlantidi, onima koji prate njegovo koračanje i lutanje kroz davno prije zaboravljene priče raznih mitologija, odavno je poznato. No, neki su počeli pratiti Athumanunhova promišljanja kasnije, pa će Athumanunh opetovati svoja promišljanja i razmišljanja o Atlantidi: 'Dakle, Atlantidu je Athumanunh smjestio u svoje snove i to mu odgovara, a i Atlantidi je tu dobro. Athumanunh Atlantidu ne traži više, Athumanunh je Atlantidu pronašao tamo gdje se njegova mašta i realnost dodiruju i zadovoljio se time. Stotine ekspedicija uputilo se samo u prošlom stoljeću na put da otkrije Atlantidu tjerani silnom nadom da će je otkriti. Nisu je otkrili i Athumanunhov san je ostao netaknut.' Ponekad pak u tišini 'brda na kojem plaču ptice' Athumanunh ovako promišlja o Atlantidi: 'Sanjao Athumanunh da ondje, gdje su nekoć ljudi živjeli u prijateljstvu i slozi, tamo gdje su nekoć dragocjeni predmeti bili cijenjeni jedino zbog svoje ljepote, sada šutke plivaju ribe … No, je li baš Athumanunh siguran da to plivaju ribe? Ne kroče li to, jednom davno, zbog častoljublja i poroka, kažnjena djeca Posjedona i dalje ulicama Atlantide, negdje duboko pod morem, ali sada razborito i miroljubivo… ili se to opet Athumanunhu sve priviđa i ipak se to samo igraju ribe usred morem isplakanih kostiju legendarne Atlantide …' No, ponekad Athumanunh opet promišlja o Atlantidi i ovako: 'Možda je Atlantida sinonim za raj na Zemlji koji je čovjek davno prije izgubio, možda su tamo vrtovi Hesperida, otočje blaženih, Alkinsovi vrtovi, možda je upravo na Atlantidi Olimp grčkih bogova. Možda su bogovi i božice starih naroda zapravo bili kraljevi, kraljice, ratnici i junaci univerzalnog sjećanja na mjesto gdje je nekada bio raj na zemlji …' Onda pak Athumanunh kao da ne može odoljeti i pokušava geografski locirati Atlantidu, a jedan od takvih pokušaja sada će ovdje i vama napisati i opisati. Dakle, možda se mayanske mitološke priče o razdobljima 'Pet Sunaca' i ne trebaju baš uvijek tumačiti kao mitološke priče. Možda se ta razdoblja mogu tumačiti i u okvirima povijesnih događaja i dovesti se u nekakvu vezu i s Atlantidom koju također možda možemo dovesti u okvir povijesnih događanja ljudske prošlosti. Uzmimo sada da je moćna i tajnovita Atlantida možda bila djelomično smještena na širokim područjima plitkih voda Floride, Kube, Bahama … Kada je njihovu domovinu poplavilo more, neki Atlantiđani možda su se uputili i na zapad i tako stigli do Yukatana. Ti preživjeli Atlantiđani možda su sa sobom, uz sjećanje na uništenje Atlantide, donijeli i mnoga praktična znanja o geometriji, astronomiji, poljoprivredi, medicini … Možda su upravo ti preživjeli s Atlantide pokušali prenijeti ta svoja stečena znanja domorodačkom stanovništvu. Možda su Maye od njih baštinili znanja, a možda su baš i njihovi potomci. Nadalje, ako je poplava uništila Atlantidu u prvom razdoblju mayanskih Sunaca, vjetar je uništio za nekih 4000 godina mayansko drugo Sunce. Još i danas razorni vjetrovi (uragani) rađaju se baš tu negdje i razaraju na svojim putovima sve što pronađu. Dakle, na trenutak će Athumanunh opet pokušati računati, ali ovaj puta s našim godinama. Atlantida je nestala negdje oko 11 000 godina p. K. Prvo Sunce, nakon 4000 godina, dakle oko 7000 godina p. K. nestaje i Drugo Sunce, onda traje Treće sunce sve do 3100 godina p. K. kada počinje Četvro Sunce gdje je rođena rana civilizacija Maya. Kako je Treće Sunce uništila vatra, Maye su vjerovale da vatra vraća snagu Suncu, pa otuda onda imamo i misteriozno spaljene i napuštene gradove, jer Maye tada vjeruju da će energija grada oslobođena u požaru otići do Sunca i vratiti mu snagu. U mitološkim pričama drevnih Maya upravo imamo bogove koji skaču u vatru kako bi svojom energijom podigli snagu Sunca. Dakle, na pepelu Četvrtog Sunca rođeno je Peto Sunce. Tu će Athumanunh stati da se ne bi opetovao u onome što je već prije napisao. Dakle, time je i na posljednja dva pitanja iz serije o Mayama – Tko su bili Maye? Odakle su došli Maye? Athumanunh odgovorio na samo sebi svojstven način, pokušavajući odgovore povezati s Atlantidom. Već sutra Athumanunh će zakoračiti na neko drugo mjesto, a kamo pročitat ćete drugi put.
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...