Camazotz natkriljuje Jaguara
Šišmiš kojeg je Athumanunh pronašao i obojio ga zelenom bojom na rotirajućim prozirnicama morao je imati nekakvo značenje, pa je Athumanunh prozirnice rotirao i dalje. No, Athumanunh nije opet u prvom trenutku shvatio poruku drevnih Maya, pa je uzalud rotirao prozirnice. Tada je opet Athumanunh probao pronaći slijedeći kod, odnosno znak koji bi odgovarao jednom od znakova na samom poklopcu. Tajnoviti znak bio je onaj koji je u svom sadržaju predstavljao uha. Kada je Athumanunh kod 'uha' postavio na odgovarajuće mjesto gdje ona i inače stoje na glavi čovjeka i probao rotirati, pronašao je i rješenje. Odjednom se pojavila slika Jaguara. Sada je sve kristalno jasno i razumljivo – šišmiš natkriljuje jaguara. Dakle, peto doba Sunca po drevnim Mayama nazvano doba Jaguara natkriljuje šišmiš. Znači da je i to doba osuđeno na propast. Istim postupkom pronađena je i ptica koja u kljunu nosi lanac sa školjkom. Vrativši se u mitologiju i priče drevnih Maya Athumanunhu je konačno jasno što mu to drevni Maye žele poručiti: - idi Athumanunh i čitaj svetu knjigu 'Popol Vuh' koja se sada više ne može vidjeti i koja sada više ne postoji, jer je zauvijek skrivena od onih koji je traže, ali ne i od onih koji razmišljaju. Jednostavno rečeno –drevni Maye predvidjeli su događaje nakon velikih katastrofa i bili su uvjereni i sasvim sigurni da će generacijama koje će doći nakon tih katastrofa prijašnje generacije izgledati kao da su živjele na niskom stupnju razvoja. Athumanunh sada razmišlja: ubrzo će sateliti preuzeti ulogu telefonskih stupova i vodova. Ako nas stvarno pogodi nekakva katastrofa koja je možda pogodila i drevne Maye (možda je to zadesilo i Atlantidu – po Athumanunhu), generacije nakon nas možda više neće imati spoznaju da smo mi postavili geostacionarne satelite oko Zemlje i rabili ih za komunikaciju, a oni će nekako opet imati telefonske stupove i telefone. Dakle, te će generacije nakon nas jednostavno držati da smo mi bili takvi primitivci koji čak ni telefone poznali nisu. Mi danas kažemo da su Maye bili toliko primitivni da čak niti kotač nisu znali rabiti. No, Athumanunh sada razmišlja da kotač možda drevnim Mayama nije ni bio potrebit, možda su rabili nekakvu nama još uvijek nepoznatu tehnologiju za prebacivanje teških tereta s jednog na drugo mjesto. Na kraju Athumanunh je sve više uvjeren da mi ne razumijemo tajne drevnih Maya možda zato što još uvijek nismo dostigli onaj stupanj razvoja na kojem su oni možda, Athumanunh podvlači možda, već jednom davno prije nas i bili. Uf, Athumanunh je opet sigurno sve zakomplicirao na samo sebi svojstven način, no, nema brige, sve će Athumanunh pokušati argumentirati nadolazećim pričama, skicama, sličicama i objašnjenjima koje je samo dovoljno pozorno pratiti, prihvatiti ako se želi prihvatiti, ili odbaciti i zauvijek napustiti ove 'bedastoće' koje ovdje drobi Athumanunh koji nikada nikoga ni na što ne sili i nikome ništa nikada ne želi nametnuti. Različitost među ljudima upravo je njihovo najveće bogatstvo i to treba razvijati. Od pamtivjeka ptice gnijezdo grade na isti način, pčele košnice na isti način, ali ljudi svoje kuće iz dana u dan rade drugačije, raznolikije … gdje sve i što sve već ljudi probali nisu od prvobitnih pećina pa do današnjih nastamba i tko li samo zna gdje će im biti kraj? Dosta bi bilo Athumanunh! Nastavimo drugi put.
< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...