Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 10.11.2007.
Tajne i misterije Maya
Tajnoviti kodovi na rubovima poklopca – nastavak
Dobro. Dakle, Athumanunh je i dalje zadivljen kodovima na poklopcu sarkofaga iz mayanskog grada Palenque. Točnije, Athumanunh na svojoj sličici označenoj slovom B prikazuje te 'famozne' odlomljene kutove, odnosno lijevu i desnu stranu ruba poklopca koje je opet Athumanunh na samo njemu razumljiv način označio slovima L i D (Athumanunh malo pretjeruje, jer svi ste 'skužili' da se radi o D desnoj i L lijevoj strani rubova odlomljenih kutova). Dakle, nakon devetog tajnovitog koda na samom odlomljenom kutu Athumanunh je uočio peti kod koji se opetuje, no, ovdje je taj kod oštećen (slomljen, odlomljen). Za trenutak, ali samo za trenutak Athumanunh će zanemariti lijevu stranu rubova i kodove na njima i svu svoju pozornost i spoznaju prebacit će na tajnoviti desni rub na kojem se opetovao peti kod iz mayanskog niza. Athumanunhu je sada samo preostalo da uzme u ruke prozirnicu, na nju potpuno preslika (precrta, prekopira) oštećeni kut mayanskog ruba kodova i u pomoć pozove priču iz mayanske mitologije - ako Zlo jednom mora postati Dobro, dakle ako sam Ja Ti onda si i Ti Ja. Athumanunh je pokušao i ostao je skroz zbunjen. Athumanunh je prozirnicu preklopio preko slomljenog kuta i kut doista nije izgledao slomljen. Kut je bio potpuno neoštećen, jedinstven u cijelosti, a peti tajnoviti kod u obliku X, postao je zorno vidljiv. Kako je to Athumanunh učinio nacrtat će vam sutra na svojoj sličici koju je označio slovom C, a usput će i objasniti što zapravo predstavlja taj tajnoviti X.
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...